Starija žena, mlađi muškarac: Je li stvaran život napredniji od Hollywooda po tom pitanju?

Hollywood ne mari za realnost. Ili možda mari, ali samo kad mu to odgovara. Godinama nas je filmska industrija učila kako je sasvim normalno da Harrison Ford ljubi žene dvostruko mlađe i da je Richard Gere vjerodostojan ljubavnik Juliji Roberts u “Zgodnoj ženi”. Publika nije postavljala previše pitanja. Ili ako jest, odgovori nisu mijenjali obrazac.

No kad su uloge obrnute, kad je žena ta koja je starija, iznenada se otvara niz dramaturških komplikacija, “uvjerljivosti” i sumnjičavih pogleda

Iako se društveni stavovi mijenjaju, a starije žene sve više preuzimaju uloge autoriteta, moći i seksualne samopouzdanosti, Hollywood i dalje teško podnosi romansu u kojoj je žena ta koja vodi, u svakom smislu.

Zašto Hollywood (još uvijek) izbjegava ovu dinamiku

Unatoč pojedinim primjerima koji su probili ovu nevidljivu, ali čvrstu granicu, i dalje je očito da postoji zazor od prikazivanja veza u kojima je žena starija partnerica. Filmski biznis u osnovi je vođen percepcijom “poželjnosti” koja je desetljećima kod žena bila čvrsto vezana za mladost, plodnost i dostupnost. Mlađi muškarac u vezi sa starijom ženom ruši tu matricu: ne samo da implicira kako žena može biti seksualno poželjna nakon svojih 20-ih i 30-ih nego i da može voditi u odnosu, što je na dubljoj razini još uvijek subverzivno.

Sociolozi i feminističke teoretičarke ističu kako takva dinamika prijeti patrijarhalnim strukturama koje “prodaju” ideju da je muškarac uvijek onaj koji bira, inicira i posjeduje. Kad je žena ta koja bira mlađeg partnera, kao Demi Moore u stvarnom životu s Ashtonom Kutcherom, ili kao Angela Bassett u filmu “How Stella Got Her Groove Back”, narušava se osjećaj hijerarhije koji je dugo bio norma, ne samo u filmovima nego i u kulturi u cjelini.

Postoje li iznimke? Naravno, ali ih se broji na prste ruku

Jedan od rijetkih filmova koji je bez ironije i stereotipa prikazao ljubav između starije žene i mlađeg muškarca jest “Cheri” (2009.), u kojem Michelle Pfeiffer glumi kurtizanu koja se zaljubljuje u znatno mlađeg muškarca. Film je nastao prema romanu “Colette”, autorice koja je još u 19. stoljeću rušila seksualne tabue, no sâm film nije doživio komercijalni uspjeh, što možda i objašnjava zašto takvih primjera nema više.

PROFIMEDIA

Sličnu dinamiku vidimo u filmu “The Reader” s Kate Winslet i Davidom Krossom, no tamo se seksualni odnos između starije žene i mladića odvija u sjeni povijesnog i moralnog tereta (ona je bivša čuvarica koncentracijskog logora), što pomiče fokus s intimnog na političko. Kao da samo tako, kroz krivnju i težinu, može biti “opravdan”.

Filmovi kao što je “Prime” s Umom Thurman, “Adore” s Robin Wright i Naomi Watts (koji ide i korak dalje s prijateljicama koje ulaze u veze sa sinovima jedne druge) ili “Notes on a Scandal” s Judi Dench i Cate Blanchett prikazuju ovakve odnose, ali često ih zatiru kroz elemente moralnog pada, psiholoških devijacija ili barem melodramske katastrofe.

Nicole Kidman briljirala je u filmu “Babygirl”, no je li ovaj film osnažio žene kad je pronalazak mlađih partera u pitanju ili ih prikazao “očajnima”, pravo je pitanje.

Život je ipak nešto ispred filma

U stvarnom životu, žene koje ulaze u veze s mlađim muškarcima više nisu rijetkost. I to nije više eksces, već fenomen. Emmanuel Macron, predsjednik Francuske, i njegova supruga Brigitte Macron čine jednu od najpoznatijih javnih veza s ovom dinamikom bez srama, uz puno javnog izlaganja.

Glumice poput Julianne Moore, Sam Taylor-Johnson (koja je režirala “Pedeset nijansi sive” i u braku je s 23 godine mlađim glumcem Aaronom Taylor-Johnsonom) te, naravno, Demi Moore, godinama su otvoreno živjele ovakve odnose i time mijenjale percepciju, barem izvan filmskog platna.

Zanimljivo je da je europska kinematografija znatno hrabrija u prikazivanju ovakvih odnosa

Talijanski film “Malèna” tematizira upravo žudnju mlađeg muškarca prema starijoj ženi, iako s melankoličnom distancom. Francuska kinematografija, poznata po erotskim i intimnim motivima, češće istražuje ovakve teme, ali rijetko ih izvozi prema holivudskom tržištu.

Zašto je ovo važno – više od puke seksualnosti

Prikazivanje veza starijih žena i mlađih muškaraca nije samo pitanje reprezentacije seksualnosti nego i širih kulturnih i psiholoških vrijednosti. U društvu koje napokon počinje prihvaćati da žene nisu “istekao proizvod” nakon 40., filmska industrija još uvijek zaostaje. Starije žene, kad se i pojavljuju na platnu, rijetko imaju ljubavne priče. Ako ih imaju, često su tragične, sterilne ili potisnute.

Mlađe muškarce uglavnom zanimaju mlađe žene, osim ako film to ne koristi kao “punchline”

I upravo zato je ovaj tabu važan. Ne zato što želimo da svi filmovi odjednom prikazuju ovu dinamiku, već zato što tražimo prostor u kojem se može dogoditi. Bez podsmijeha. Bez patologizacije. Bez moralnih kazni. I bez potrebe da gledateljica mora objašnjavati zašto se osjeća viđenom.

Je li vrijeme za novi scenarij

Pitanje odnosa između starije žene i mlađeg muškarca na filmu nije pitanje provokacije, nego jednakosti. Ako publika bez problema prihvaća da Al Pacino i dalje glumi ljubavnika mlađahnih junakinja, onda je krajnje vrijeme da i Julianne Moore, Cate Blanchett i Monica Bellucci imaju pravo na istu vrstu ljubavne priče. I da u njoj ne moraju umrijeti, pobjeći ili se pokajati. Jer ako postoji išta što je doista staromodno, onda je to ideja da žene prestaju biti zanimljive nakon tridesete.