Quentin Tarantino kao stilist: Moda ubojita poput dijaloga

Kad govorimo o modnim ikonama sedme umjetnosti, najčešće spominjemo Audrey Hepburn s njezinom Givenchy elegancijom, Diane Keaton u Woody Allenovim filmovima ili možda Bowiejevu androginu ekstravaganciju pred kamerom. No rijetko se, gotovo nikad, na istu razinu stilske sofisticiranosti i utjecaja stavlja ime Quentina Tarantina. Ipak, ovaj redatelj, poznat po svojoj posvemašnjoj opsesiji dijalozima o cheeseburgerima, samurajima i vinil pločama, itekako zna režirati i vizualni identitet svojih likova.

U svijetu u kojem se moda i film sve češće prepliću u sinergiju koja definira trendove, Tarantino se izdvaja kao redatelj čiji su likovi stilizirani s jednako preciznom rukom kao što su i napisani, čime potvrđuje da njegova režija počinje već od kostimiranog kadra.

Iako nikad službeno nije nosio titulu modnog stilista, Tarantino je, svjesno ili ne, postavio temelje za neke od najkultnijih modnih trenutaka u filmskoj povijesti

Njegova estetika nije tek slučajna: ona je promišljena, referencijalna i često duboko uronjena u hommage europskom i azijskom filmu, eksploatacijskom žanru te modnim dekadama koje su obilježile drugo poluvrijeme 20. stoljeća. Ako netko zna da odijelo ne čini čovjeka, ali ga svakako definira kao filmski arhetip, onda je to Quentin Tarantino.

Tarantinovi kostimi – kad odijelo govori prije lika

Gledajući “Reservoir Dogs” danas, teško je ignorirati moćnu silu koju je Tarantino pustio u optjecaj jednostavnim crno-bijelim odijelima. Iako inspirirani hongkonškim klasikom “City on Fire”, ti identični crni sako-i-kravata lookovi postali su svojevrstan potpis mafijaške elegancije i postmodernog muškog stila. Mr. Blonde i društvo izgledaju kao skupina manekena s pistom usmjerenom ravno prema nasilju.

I upravo u toj kontradikciji leži Tarantinova stilska snaga

Odijelo u Tarantinovu svijetu nije samo modni dodatak, ono je narativna funkcija. U “Pulp Fictionu”, Mia Wallace (Uma Thurman) nosi bijelu košulju, crne hlače i crveni ruž kao da je sišla s naslovnice pariškog modnog editorijala. No svaki njezin korak, od plesa u Jack Rabbit Slim’su do predoziranja heroinom, podsjeća nas na to da ta jednostavnost krije opasnost. Tarantino zna kako kostim učiniti dijelom dramaturgije, a ne samo dekoracijom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by <3 (@cinemxtic)

Modne heroine s pištoljem – Jackie, Beatrix i ostale fatalne žene

Jedna od najpamtljivijih suradnji u Tarantinovom opusu jest ona s Pam Grier, glavnom junakinjom filma “Jackie Brown”. Ovdje više nego ikad, Tarantino se igra stilom 70-ih – ne samo glazbeno nego i vizualno. Jackie nosi uniforme stjuardese i retro dvodijelne kostime s takvom samouvjerenošću da je nemoguće ne povući paralele s ikonama soul estetike toga doba.

Tarantino ovdje ne koristi kostim kao ukras, već kao nostalgičnu vremensku kapsulu, dizajniranu za nove generacije

A onda dolazi Beatrix Kiddo, alias The Bride, u “Kill Bill” sagi. Žena u žutoj trenirci koja je doslovno iskopirana iz Bruce Leejeva ormara. No taj styling u Tarantinovim rukama nije puki hommage – on je sredstvo osvete, odjeća za rat, uniforma za krvavu misiju. Trenirka, sportski asocirana i obično lišena glamura, ovdje postaje ikonična uniforma osvete i stilistička izjava. Kombinacija estetike istočnjačkih borilačkih filmova s američkim grungeom čini The Bride jednom od najprepoznatljivijih figura pop kulture.

Stilski hommage – kad moda progovara jezikom filma

Tarantino je vizualni arheolog. Njegov stil nije organski, već izgrađen kao mozaik citata i referenci, nešto što je u modi potpuno razumljivo i dobrodošlo. Njegovi filmovi često prizivaju estetiku grindhouse filmova, spaghetti westerna, francuskog novog vala i yakuza trilera. I to ne samo u scenariju nego i kroz styling likova.

Modna opsesija proteže se i na detalje: od tipa sunčanih naočala koje nose Jules i Vincent do natikača koje nosi Brad Pitt u “Once Upon a Time in Hollywood”

Cliff Booth u tom istom filmu još je jedan primjer Tarantinova odmjerenog, gotovo suptilnog stiliziranja. Sa sunčanim naočalama u avijatičarskom stilu, uskim trapericama i jednostavnom traper jaknom, Booth utjelovljuje muški stil 60-ih s dozom kalifornijskog nemara. To nije slučajno. To je precizna rekonstrukcija jedne ere, uz dozu idealizacije, ali nikad parodije.

Foto: Instagram @cinemareelmagic

Tarantino kao modni kurator pop kulture

Utjecaj Quentina Tarantina na modu ne ogleda se samo u filmskim scenama već i na modnim pistama. Dizajneri poput Hedi Slimanea, Alexandera Wanga, pa čak i Rafa Simonsa u više su navrata prizivali estetiku Tarantinovih likova. Od streetwear brendova do visoke mode, njegova filmska ikonografija neprestano se reproducira, citira i reinterpretira.

U svijetu mode, gdje je svaka referenca važna valuta,Tarantinov opus postao je rudnik zlata za inspiraciju

Bilo da se radi o geometrijskom minimalizmu Mije Wallace ili retro vibri Jackie Brown. Ne treba zanemariti ni njegovu ulogu u redefiniranju ženskih arhetipova u stilu. Žene kod Tarantina nisu samo lijepe ili zavodljive. One su moćne, slojevite i opasne, i njihov je izgled produžetak njihove psihe. To je feministički statement. Možda ne uvijek bez kontroverze, ali svakako modno autentičan.

pročitajte još

Zaboravljena majka filma: Priča o Alice Guy-Blaché, prvoj redateljici u povijesti

Moda kao filmsko oružje

Quentin Tarantino nikad nije tražio modnu titulu, ali ju je zaradio svakim kadrom. Njegovi likovi ne hodaju, oni defiliraju.

Ne nose odjeću, nego identitet

Njihova je estetika brutalna, retro, rafinirana i krvava, a stilovi koje nose, od japanskih kimona do traper jakni iz zlatnog doba Hollywooda, prepoznatljivi su i izvan filmskog platna. U svijetu gdje moda i film sve više postaju jedno, Tarantino se ističe kao redatelj čija je estetika jednako fatalna kao i njegovi dijalozi. I upravo zato zauvijek ostaje u srcu modne i popkulturalne mitologije.