Retrospekcija prosinca: Kako završiti godinu a ne izgubiti sebe

Prosinac uvijek zvuči ljepše nego kako ga osjećamo. Dok gradovi bliješte lampicama i dok se u zraku osjeti miris kuhanog vina, realnost većine od nas izgleda kao kombinacija rokova, popisa obaveza i mentalne akrobatike između “moram još” i “kad ću stići”. U isto vrijeme, prosinac je i mjesec kojemu pripisujemo zadatak da nam razjasni identitet, prioritete i planove, kao da je dužan izvući smisao iz prošlih jedanaest mjeseci.

Ipak, sve to ima svoju logiku. Prosinac je kraj kalendarske godine, trenutak kada se brojke, ciljevi i odluke više ne mogu skrivati. Poslovno, privatno, emocionalno. sve dolazi na stol. A upravo zato on nije samo završnica, nego i neka vrsta početka: prepoznatljiv prijelaz u kojem stojimo jednom nogom u prošlim navikama, a drugom u onome što bismo željeli biti.

Refleksija nije kazna: kako gledati unatrag bez samokritike

Problem prosinca nije u tome da nas tjera da se osvrnemo, nego u tome što to često radimo s krivom pretpostavkom. Umjesto da refleksiju koristimo za razumijevanje, pretvaramo je u procjenu vlastite vrijednosti. Vraćamo se na ciljeve koje nismo ni htjeli, mjerimo što nismo stigli napraviti i brzo zaključimo da smo trebali biti učinkovitiji, jasniji, bolji.

Zato vrijedi pokušati drugačije. Umjesto pitanja “Što nisam uspjela?”, više vrijedi pitati:

–   Što je imalo smisla?

–   Što sam naučila, možda i na teži način?

–   Što bih ponijela u novu godinu zato što mi služi, a što ostavila iza sebe bez žaljenja?

pročitajte još

“Pusti ih”: Jednostavan trik za reprogramiranje uma koji donosi olakšanje

Prosinac je i povod da priznamo ono što često potisnemo: ponekad je ovo najteži mjesec u godini. Brzina nas umori, usporedbe iscrpe, a očekivanja drugih (i naša vlastita)postanu glasnija nego inače. Kada se sve stiša, makar nakratko, lakše vidimo što zapravo želimo i tko smo postali u proteklih 12 mjeseci.

Moje osobno iskustvo svake godine je da dobijem trostruku dozu emocija odjednom. Prvo, strah da godina završava, jer postoji lista stvari koje sam željela napraviti, a koje opet nisu došle na red. Onda mini kriza identiteta negdje oko sredine prosinca, trenutak u kojem mi postane jasno kako je brzo godina proletjela. I onda ona topla završnica: dani oko Božića, kolači, kauč, obitelj, smijeh, i maraton božićnih filmova. Posebno volim onaj period između Božića i Nove godine kada se sve uspori. Tada najviše razmišljam o tome kakva želim biti u godini koja dolazi – bolja žena, kći, sestra, prijateljica, kolegica. To je moj mini reset bez drame, bez spektakla, samo ja sa svojom dekicom u tišini očekivanja (da, samo).

FOTO: Launchmetrics

Kako završiti godinu bez iluzije da moramo “odraditi” prosinac

Najzdraviji pristup prosincu nije ubrzavanje, nego usporavanje. Ne radi se o odustajanju od ciljeva, nego o odmicanju od ideje da moramo sve ispraviti u zadnjih trideset dana.

Ako želimo učiti iz prošle godine i pripremiti se za novu, dovoljna su tri jednostavna koraka:

1. Završite ono što je bitno, ne sve što je na listi.
   Ne treba nam savršeno zatvorena godina, treba nam realno završena.
2. Napravite mali inventar uspjeha.
   Često smo toliko fokusirani na ono što nismo stigli, da ni ne primijetimo što jesmo. A bez uvida u vlastite uspjehe, čak i one skromne, teško je graditi plan za naprijed.
3. Zamislite sljedeću godinu bez pritiska.
   Umjesto “nova ja”, pristupite s “jasnija ja”. Koje navike vam koriste? Koje vas troše? Što vas veseli? Kako želite raditi, voljeti, odmarati, voditi razgovore? Što je stvarno važno, a što radite iz inercije?

Jer bit prosinca nije u spektakularnom završetku, niti u punjenju novih ciljeva “iz obveze”. Bit je u stvaranju mentalnog prostora. U pripremi terena da nova godina krene čisto, bez nepotrebnog emocionalnog prtljaga. Sve ostalo, lampice, kolači, filmovi, advent, samo su kulisa.

A možda je upravo zato prosinac najvažniji mjesec u godini. Jer nas podsjeća da promjena nikada ne počinje prvog siječnja, nego onog trenutka kad smo dovoljno iskreni prema sebi da priznamo što nam treba, što nas definira i gdje želimo ići.

Ako je godina bila teška, prosinac daje smisao. Ako je bila dobra, daje perspektivu. Ako je bila prosječna, daje smjer.

I zato, kad odbrojavanje počne napravite mjesta za nadu, za novu energiju, nove ljude, iskustva, i ono najvažnije-  za novu verziju sebe.