“Pusti ih”: Jednostavan trik za reprogramiranje uma koji donosi olakšanje

Koliko ste se puta zatekli kako prevrćete iste misli u glavi, analizirate tuđe ponašanje i uvjeravate se da ste nešto pogriješili? Poruka bez odgovora, prijateljica koja kasni, kolega koji ne cijeni vaš trud. Sve to lako pokreće lavinu frustracija i osjećaj nepravde. Naša prva reakcija često je pokušaj kontrole: objašnjavanje, opravdavanje, inzistiranje da stvari budu drukčije.

Upravo u tim trenucima dolazi do izražaja jednostavna, ali moćna filozofija zvana Let Them. Iako ju je u javnosti proslavila autorica Mel Robbins, koja je ovaj bestseller napisala sa svojom kćeri, sama je ideja univerzalna i zapravo govori o tome kako trebamo pustiti ljude da budu ono što jesu. Jer oni će se ionako ponašati onako kako žele bez obzira na naše želje i očekivanja.

Na prvu zvuči trivijalno, gotovo previše lako, ali u praksi znači duboku promjenu obrasca razmišljanja. Dopustiti ljudima da budu to što jesu umjesto da ih stalno mjerimo prema našim standardima, oslobađa nas stalnog osjećaja razočaranja. Netko vas ne poziva na druženja? Pustite ih. Partner ne pokazuje jednaku razinu entuzijazma oko nečega što vam je važno? Pustite ga. Kolegica se opet nije držala dogovora? Pustite je. Svaki put kada ih pustimo, zapravo oslobađamo sebe od unutarnjih bitki koje ne možemo dobiti.

I tu se krije ključ ove filozofije: Let Them nije teorija o drugima, već o nama. To je odluka da više ne budemo zatočenici tuđeg ponašanja.

Zašto je “pustiti” tako teško

Naš mozak naviknut je tražiti povezanost kroz uzajamnost: ako ja dam nešto, očekujem da će i druga strana dati isto ili približno. Zato ideja “pusti” često udara direktno u naša najdublja uvjerenja, a to je da se ljubav i prijateljstvo grade kroz stalnu pažnju i povratnu informaciju. Pustiti nekoga ne znači da nam nije stalo, nego da prestajemo ulaziti u mentalne borbe koje nas iscrpljuju.

pročitajte još

Može li nam soft productivity napokon donijeti unutarnji mir?

Pritom, “pustiti” nije jednako kao “odustati”. Razlika je golema. Pustiti znači stvoriti prostor da osoba pokaže svoje pravo lice. A kad to lice vidimo, na nama je odluka želimo li i dalje ulagati energiju u taj odnos, ili je vrijeme da krenemo dalje. To je iskren test svake veze, bilo da je prijateljska, ljubavna, obiteljska ili poslovna.

Zamislite obiteljsku večeru na kojoj netko opet izgovori onu poznatu uvredljivu primjedbu: “Kad ćeš se udati?’ ili “Jesi li to nabacila koju kilu?”. Umjesto da ulazite u raspravu koja nikada ne vodi nikamo, pustite. Ili pak u uredu, kad vas šef kritizira pred kolegama ili ne prepoznaje vaš trud, a vi umjesto da trošite sate analizirajući zašto, jednostavno pustite. Možda neće promijeniti njih, ali će promijeniti vas. Od nervoze do zena za 10 sekundi.

Naravno da nije lako. Teško je ne objašnjavati, ne moliti, ne nadati se da će se netko jednog jutra probuditi i napokon “shvatiti”. Teško je pustiti osobu do koje vam je iskreno stalo, ali ono što stoji s druge strane tog “pusti” jest osjećaj kakav rijetko doživimo, a to je nevjerojatno olakšanje, sloboda i mir

Umjetnost slobode

Nekoliko puta kad sam uspjela primijeniti ovu filozofiju, osjetila sam upravo to, slobodu. Kao da je golem kamen pao sa mojih leđa. Ono što se isprva činilo kao gubitak kontrole, zapravo je bio najveći oblik kontrole koji sam mogla imati – kontrola nad vlastitim mirom.

Od nas se traži da reagiramo, dokazujemo i objašnjavamo, a Let Them teorija donosi radikalno drukčiji pristup – prestati juriti za onim što nikad nismo mogli promijeniti. To ne znači prestati voljeti ljude, nego prestati pokušavati upravljati njima. To znači usmjeriti energiju na ono što je u našoj moći. To znači, napokon, vratiti ravnotežu u svoj život.

Ako ste zbog nekoga danas frustrira, ako ne odgovara, ponaša se neodgovorno ili jednostavno nije onakav kakvim ste ga zamišljali, pustite ga. Promatrajte što se događa kad teret s njihovih ramena maknete sa svojih. Možda ćete otkriti da ste upravo tada, u tom puštanju, sebi otvorili vrata prema nečemu mnogo važnijem.

I tu leži prava snaga ove planetarno popularne teorije: ona nas uči da najvažniji odnos koji imamo nije onaj s partnerom, prijateljima ili kolegama, nego onaj sa sobom samim. A taj odnos uvijek počinje istom, jednostavnom rečenicom – pusti ih.