Da li smo zaista svi postali “main characters“ – ili je taj trend toksičan?

Prvo je stigao TikTok, a s njim i lavina kratkih videa uz punchline “main character energy”. U trenu je rođen trend koji je obećavao nešto oslobađajuće: da svi trebamo biti zvijezda vlastitog života. U doba pandemije, kad se stvarni život smanjio na kvadraturu dnevnog boravka, ta ideja zvučala je kao pravo blago. Gen Z ju je objeručke prigrlila, pretvorila u životnu filozofiju i od nje izgradila cijelu subkulturu samopouzdanja, glamura i osobnog rasta.

Biti glavna uloga nikad nije izgledalo bolje… na Instagramu.

Kao i svaki trend koji obećava osobnu moć i malo drame, main character energy ima sjajnu i pomalo mračnu stranu. Ukratko, divno je biti glavni lik, ali problem nastaje kad izgubimo osjećaj da i tuđe priče zaslužuju prostor.

Ovaj naizgled osnažujući trend ima dvije strane medalje: je li main character energy emancipacija ili samo još jedan iskoreografiran trend?

Ljepša strana: Zašto je dobro misliti da smo glavni lik

Možda najvažnija poruka ovog trenda nije estetska, nego psihološka. “Jedna od glavnih dobrobiti main character energy-ja je osjećaj da su moje potrebe važne”, objašnjava klinička psihologinja Shannon Sauer-Zavala, PhD. Posebno je vrijedna za ljude koji su navikli gurati sebe u drugi plan, ugađati drugima ili se bojati zauzeti prostor.

Drugim riječima, ovo je trend koji te uči reći: i ja sam bitna.

A kad se ta energija pravilno usmjeri, rezultat je moćan. Ljudi s izraženijom energijom glavnog lika često lakše postavljaju granice, zalažu se za sebe, ulaze u prostor sa stavom i djeluju samouvjereno. Prema Sauer-Zavali, to najčešće dolazi iz crte ličnosti koja se zove ekstraverzija, odnosno sposobnosti da “uđeš u prostor i osjećaš se ugodno u središtu pažnje”.

To ne znači da morate biti najglasnija osoba u prostoriji. Znači da ste spremni živjeti punim plućima, donositi odluke koje vas usrećuju i prestajete biti prateći lik u tuđoj priči.

Ipak, svaka energija koja je pretjerana može postati problematična.

pročitajte još

Romantiziranje trauma: Opasna estetika društvenih mreža

Tamnija strana: kad main character energy postane toksičan

Ako ste ikad pogledali Sex and the City, znate tko je najopasniji primjer odlaska u krajnost: Carrie Bradshaw, kraljica samosvijesti i spontane drame. Ona može biti šarmantna, duhovita i ranjiva, ali također i osoba koja bez puno razmišljanja okrene svaku temu ka sebi. To je ona točka u kojoj main character energy počinje kliziti prema nečemu što se ponekad naziva  “main character sindrom”.

FOTO: Launchmetrics

Problem je kad se svaki trenutak pretvori u poligon za performans, a svaka interakcija u priliku za vlastiti monolog. Dr. Sauer-Zavala napominje da visoka ekstraverzija ponekad vodi i do toga da smo “manje usklađeni s potrebama drugih”. U malim dozama to može biti zdravo, ali u većim može izgledati kao neosjetljivost ili potreba za konstantnim fokusom.

Najopasnije je što to često dolazi s dobrim namjerama: želite zablistati, podići atmosferu, biti zanimljivi. No dok pratite svoj unutarnji glas, možda ne čujete da netko drugi želi reći nešto bitno. U radnom okruženju to može značiti da kolega ne stigne iznijeti svoju ideju. U prijateljstvu da netko nema priliku podijeliti vlastitu priču.

Psiholozi kažu da se takva ponašanja često događaju jer biramo kratkoročni osjećaj zadovoljstva umjesto dugoročnih vrijednosti (osjećati se kao dobra prijateljica, kolegica, partnerica). A promjena počinje tek kad postanemo svjesni tog nesklada.

Sve za Instagram: Je li main character energy samo performans?

I sad dolazimo do ključnog pitanja: živimo li stvarno main character energiju ili je samo odglumljujemo za Instagram?

Iskreno, društvene mreže su savršen teren da se svaki pozitivan trend pretvori u iluziju. TikTok i Instagram prepuni su “kinematografskih” kadrova: žena u slow motion šetnji, kave na prozorima, knjiga uz jutarnje svjetlo, profi make up natural lookovi. Ali sve što izgleda spontanije zapravo je često isplanirano, od svjetla, izraza lica, odjeće, pa i do emocija.

I tu main character energy postaje dvosjekli mač. S jedne strane, pruža nam prostor da se igramo identitetima, da vizualiziramo verziju sebe koju želimo postati. To može biti kreativno, zabavno, čak terapeutski. S druge, lako skrenemo u teritorij u kojem živimo za kameru umjesto za sebe.

Najveća iluzija možda je ova – izgleda kao da svi drugi žive filmske živote, dok mi samo pokušavamo uhvatiti ritam. A istina je da je većina tih “main character momenata” pažljivo režirana iluzija. U stvarnosti, glavne likove ne čini estetika nego autentičnost (koliko god je otrcana riječ), i sve ono između što kamera najčešće ne snimi.

Ako želite uživati u lijepim stranama ovog trenda, a izbjeći zamke sindroma, odgovor je jednostavan: postanite glavna junakinja, ali ne zaboravite da najbolji filmovi imaju čitav supporting cast.

Možete biti osoba koja govori jasno i glasno, ali i osoba koja zna stati i poslušati. Možete oblikovati svoj narativ, ali i ostaviti prostor za narative drugih. Budite glavni lik svojeg života, ali nemojte biti jedini.