Kako smo od jurnjave, burnouta i hustle kulture stigli do minimalizma, svjesnih izbora i luksuza usporavanja.
Desetljećima smo mislili da je život mjerljiv količinom: više posla, više projekata, više ciljeva, više komada odjeće u ormaru. Hustle kultura slavila je one koji nikad ne staju, maksimalizam je definirao osobnost, a umor je bio statusni simbol. Ako niste stalno jurili, činilo se da ne pokušavate dovoljno, da niste dovoljno dobri, i da debelo zaostajete sa ostakom svijeta.
Čini mi se kako je godina koja nam se uskoro bliži kraju donijela suptilan, ali primjetan zaokret. Ne spektakularan, ne revolucionaran, već značajan u svakodnevnom životu. Počeli smo željeti manje. Manje stvari, manje obaveza, manje konstantne jurnjave. Onoga čega smo željeli više je prostora, istinske bliskosti, i aktivnosti koje nas zaista ispunjavaju.
Minimalizam se pritom nije vratio kao estetski trend, već kao unutarnja potreba da se riješimo svega što nam ne služi. Od „želim sve u svom ormaru“ stigli smo do „vrijeme je za ozbiljno čišćenje“. Era haula možda još nije službeno završila, ali suočila se s neugodnom istinom.
Otpuštanje danas nije samo čišćenje prostora. To je suočavanje s emocionalnom vezanošću uz predmete, s idejom da nas stvari definiraju, i s kolektivnim umorom od stalnog gomilanja. Povratak minimalizmu počeo se nazirati već nakon popuštanja pandemijskih lockdowna, kada smo u svijetu koji više nismo prepoznavali tražili neku vrstu reda.
Hustle kultura obećavala je uspjeh onima koji nikad ne staju. Problem je što nitko nije spomenuo cijenu. Sagorijevanje je postalo gotovo neizbježno, a granica između ambicije i samoiscrpljivanja je i dalje opasno mutna. U nekom trenutku postalo je jasno da raditi stalno ne znači nužno živjeti bolje.
U isto vrijeme počeli smo od sebe željeti nešto drugo. Ne više, nego smislenije. Više odmora bez grižnje savjesti. Više slobodnih večeri bez popisa zadataka. Više prostora za dosadu, koja se pokazala neočekivano plodnom.
Znanost potvrđuje ono što intuitivno osjećamo. Psiholozi govore o tzv. fresh start effectu, fenomenu prema kojem smo skloniji preispitivanju ciljeva uoči simboličnih prekretnica poput Nove godine ili rođendana. No istraživanja također pokazuju da u tim trenucima gotovo uvijek razmišljamo o tome što dodati, rijetko o tome što oduzeti.
Studija Sveučilišta u Virginiji otkrila je da naša sklonost „više“ ne proizlazi iz toga što ne cijenimo jednostavnija rješenja, već iz činjenice da ih često ni ne uzmemo u obzir. Kada su ispitanici podsjećeni da razmišljaju o oduzimanju, vrlo često biraju upravo taj pristup. Manje se pokazuje kao učinkovitije.
Drugim riječima, doing less nije slabost. To je strategija koja donosi jasnoću i unutarnji mir.
Današnji minimalizam sve se manje odnosi na savršeno uređene interijere, a sve više na mentalni prostor. Na kalendare koji nisu prenatrpani. Na inbox koji ne signalizira 896 nepročitanih mailova. Na odnose koji nisu vođeni obavezom, već izborom.
Kada ovu tematiku gledam is svog kuta, svjesna sam da drugi često prosuđuju kako raspoređujem svoje vrijeme, posao i život između. No ono što meni zaista znači jest da kao osoba koja daje 100% u sve što radi, sada svjesno biram gdje ću uložit tu energiju. Ne kažem da svemu, nego samo onome što mi donosi rast, istinsku sreću i što vjerujem da će oblikovati moju budućnost i podržati moje ciljeve.
Kada usporimo, koristi se ne zadržavaju samo na nama. Svjesniji pristup životu može ojačati odnose, smanjiti razinu stresa u zajednicama i potaknuti šire promjene. Kultura u kojoj se odmor i refleksija vrednuju jednako kao produktivnost može izgledati idealistički, ali je i iznenađujuće ostvariva.
Zamislite društvo u kojem se uspjeh ne mjeri stalnom zauzetošću, već kvalitetom vremena. U kojem se ambicija ne dokazuje iscrpljenošću, nego jasnoćom izbora. Velike su šanse da bismo se u takvom svijetu osjećali zdravije, smirenije i zadovoljnije.
Kako se 2026. približava, pritisak da učinimo više, postignemo više i budemo više neće nestati sam od sebe, ali možemo mu se svjesno suprotstaviti malim, dosljednim namjerama.
Počnite s preispitivanjem prioriteta. Što vam doista donosi radost i smisao, a što je ostalo iz navike ili tuđih očekivanja. Vježbajte reći ne, bilo da se radi o dodatnom projektu ili još jednoj obavezi koja vam ne pripada. Birajte kvalitetu umjesto kvantitete, jednu stvar učinjenu s pažnjom umjesto deset obavljenih na autopilotu. Dodajte male rituale koji vas povezuju sa sobom, od šetnji bez telefona, čitanja zaboravljenje knjige, jutarnje kavu bez obaveza, do večere sa partnerom.
Željeti manje ne znači odustati. To znači prepoznati što je dovoljno i izboriti se za život u kojem kvalitetu cijenimo više od kvantitete. U svijetu koji nas neprestano uvjerava u suprotno, takva odluka postaje najosnažujući čin. Godina u kojoj smo željeli manje može se pretvoriti u početak dubokog, trajnog unutarnjeg preokreta.
Koncert Maje Šuput ispred JOY Shopping Rugvice bio je vrhunac otvorenja 11. prosinca 2025., ali za posjetitelje sada kreće najzanimljiviji dio prosinca.
Joga i holistički pristup idealno se mogu integrirati u urbano okruženje, nudeći put prema unutarnjem miru, ravnoteži i zdravlju
Novi showroom rezultat je dugogodišnje suradnje tvrtke Iverpan i grupacije Atlas Concordea
Djeci iz Osijeka, Zagreba, Bedekovčine, Ivanca, Karlovca, Pule, Rijeke i Splita iz Zaklade poručili su: "Snaga nije u tome da nikada ne padnemo, nego da svaki puta ustanemo. Vjerujte u sebe jer vaš put je jedinstven, možete promijeniti i sebe i svijet oko vas."
