Ivana Mrčela: Žena čija umjetnost nadilazi norme

Razgovarali smo s Ivana Mrčelom o stvaranju, inspiraciji i emocionalnoj snazi njezinih instalacija te o tome što znači učiti druge da kroz umjetnost izraze sebe

Ivana Mrčela
FOTO: MARKO TODOROV
Piše Mirna Dizdarević Rogić
objavljeno 19/10/2025 u 12:00

Ivana Mrčela, umjetnica, modna dizajnerica i docentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, već godinama stvara djela koja plijene pogled i bude emocije. Njezina recentna instalacija “Naše sestre” na projektu Okolo izazvala je golem odjek jer je spojila vizualnu raskoš, dominantne boje i nježne forme s pričama koje diraju naše najdublje slojeve. Članica HDLU-a i ULUPUH-a, dobitnica desetak nagrada, Ivana svojom umjetnošću osvaja srca svih radoznalih promatrača.

Ivana MrčelaFOTO: MARKO TODOROV

U ovom razgovoru Ivana Mrčela otkriva nam što je pokreće, kako se nosi s izazovima i što umjetnost uistinu znači u njezinom životu

“Naše sestre” privukle su golemu pažnju u sklopu projekta Okolo. Kako ste doživjeli reakcije publike na instalaciju?

Ivana: Reakcije publike bile su većinom dirljive i poticajne. Bilo je lijepo vidjeti kako se prolaznici zaustavljaju, fotografiraju, razgovaraju o značenju djela. Upravo ta neposredna komunikacija s publikom pokazala je koliko umjetnost u javnom prostoru može potaknuti emocije i dijalog među ljudima.

 Što je bila početna ideja i emocija iza “Naših sestara”?

Ivana: Početna ideja rada proizašla je iz potrebe da istražim odnos među ženama – onu tihu, ali snažnu povezanost koja se gradi kroz generacije, kroz dijeljenja iskustava, podršku i razumijevanje. Nit vodilja su bile emocije zahvalnosti prema ženskoj solidarnosti, prema nevidljivim nitima koje nas povezuju i čine jačima. Željela sam taj osjećaj pretočiti u prostor, dati mu oblik i prisutnost, da postane opipljiv, da se može doživjeti i osjetiti te se upravo tekstil pokazao kao odličan medij u kojemu sam napravila instalaciju. Sadrži određenu mekoću, ali i črvstoću.

Ivana MrčelaFOTO: MARKO TODOROV

Jedna figura je nestala, a druga oborena. Kako ste se osjećali u tim trenucima i što Vas je poguralo ka tome da ih odmah obnovite?

Ivana: Umjetnost jednostavno mora izazvati neku reakciju. Potaknuti osjećaje, razmišljanje, dijalog, pogotovo kada izložiš rad u vanjskom prostoru. Naravno, nadaš se pozitivnim reakcijama, ali je zapravo svaka reakcija dobra reakcija na neki način, iako sam izričito protiv uništavanja bilo čijeg truda i rada. Žao mi je što je nečija nepromišljenost i nekulturnost oštetila rad te sate truda i rada koji stoje iza njega.

U svega par dana napravila sam novi dio koji je nedostajao te su naše sestre do kraja festivala bile u punom sastavu. Shvatila sam da je i taj čin postao dio njihove priče. Da se sestre ponovno podižu, zajedno, snažnije nego prije. U toj obnovi prepoznala sam ono što rad i simbolizira – otpornost, zajedništvo i vjeru u bliskost koja ne nestaje, čak ni kad se polomi.

Ivana MrčelaFOTO: MARKO TODOROV

Vaš rad uvijek je vizualno upečatljiv i intrigantan, a boje u njemu imaju dominantnu ulogu. Koji je Vaš pristup tom procesu i što Vam boje znače u izrazu?

Ivana: Boje određuju ton cijelog rada, disanje i puls prizora. Kad radim, ne razmišljam o boji kao o ukrasu, nego kao o osjećaju. Često ih koristim tako da na prvu “ublažim” određene tematike kojima se bavim.

Dobitnica ste brojnih nagrada, no što Vam je osobno najveće priznanje u radu?

Ivana: Svaka je nagrada priznanje struke u određenom periodu i teško mi je bilo koju izdvojiti.  Lijepo ih je primiti, ali one su i podsjetnik na to da treba raditi i stvarati te biti znatiželjan još više.

Ivana MrčelaFOTO: MARKO TODOROV

Osim stvaranja, Vi i podučavate. Što Vama znači raditi sa studentima i učiti ih izražavanju kroz modu i umjetnost?

Ivana: Rad sa studentima iznimno mi je drag i poticajan. Kroz njih dolazi svježina, hrabrost i iskrenost u promišljanju svijeta, a ja se prisjetim svojih početaka – one iskre stvaranja koja je čista, radoznala i neopterećena. Učenje nikad nije jednosmjeran proces; često i ja od njih učim kako gledati umjetnost bez granica i očekivanja, s istinskom radošću.

Što Vas najviše inspirira u stvaranju – ljudi, svakodnevica, emocije ili nešto treće?

Ivana: Najviše me inspirira život sâm – aktualne teme, nepravde koje se događaju te odnosi i emocije između ljudi, često neizgovorene. Svakodnevica skriva duboke izvore nadahnuća ako je promatramo otvorenim očima. U posljednje vrijeme svoj rad posvećujem pravima žena i pravima životinja – onih čiji se glas mora čuti i poštovati. Putovanja, koncerti, izložbe i priroda sredstva su koja pune moje baterije, ali su također i sredstvo inspiracije.

Ivana MrčelaFOTO: MARKO TODOROV

Kako gledate na ulogu umjetnosti danas, odnosno što bi ona trebala biti u društvu koje često trči za brzinom i površnošću?

Ivana: Umjetnost danas mora biti prostor usporavanja – mjesto gdje se zastane, osjeti i promisli. U vremenu koje od nas stalno traži brzinu i učinkovitost, ona nas podsjeća na ljudskost. Vjerujem da umjetnost treba buditi empatiju i postavljati pitanja koja otvaraju nove perspektive, a ne nužno nuditi odgovore. Bez umjetnosti, bez obzira na to o kojem se obliku radi, svijet bi bio prazno i tužno mjesto.

Vaša umjetnost uvijek ima snažnu vizualnu i emotivnu poruku. Kako pronalazite ravnotežu između estetike i dubine?

Ivana: Estetika je moj način da privučem pogled, a dubina ono što zadržava pažnju. Volim kad rad na prvu djeluje privlačno, ali zatim otvori prostor za promišljanje. Ovisno o temi kojom se bavim, biram materijal u kojemu ću tu ideju materijalizirati te boje koje će najviše odgovarati cijeloj priči. Ponekad imam jasnu viziju i ideju kako želim da rad izgleda, a ponekad se dijelovi mijenjaju tijekom prosesa stvaranja. Nekako sam mišljenja da su estetika i dubina u mom radu uvijek podjednako prisutne i međusobno se nadopunjuju.

Ivana MrčelaFOTO: MARKO TODOROV

Većina Vaših instalacija na prvi pogled izgleda lijepo i “slatko”, no iza ružičaste nježnosti kriju se dublje priče. Je li to namjera i što želite da publika osjeti kad ih doživi?

Ivana: Da, to je svjesna odluka. Ružičasta boja, koju povezujemo s mekoćom i nježnošću, u mojim radovima namjerno je prisutna i iza nje stoji dublja priča. Želim da publika prvo osjeti toplinu, a zatim prepozna i složenost teme rada, možda čak i nelagodu. Sviđa mi se kontrast koji nastaje između vanjske ljepote i unutarnje poruke samog rada.

Kad se osvrnete na svoj dosadašnji put, od fakulteta do danas, što Vam se čini kao nît vodilja kroz sve godine i na što ste najponosniji?

Ivana: Nastojala sam ostati vjerna sebi i svom senzibilitetu bez obzira na trendove ili očekivanja. Naći svoj put i mjesto, ali i uživati u cijelom tom procesu. Također, kontinuirano raditi i stvarati iako je ponekad vrlo teško i izazovno. Najponosnija sam na trenutke kada dovršim rad i cijela priča dobije svoj smisao. Upravo je to, na kraju, najveća vrijednost mog umjetničkog puta.

Ivana MrčelaFOTO: MARKO TODOROV

Vidi sve