Razgovarali smo s Ivana Mrčelom o stvaranju, inspiraciji i emocionalnoj snazi njezinih instalacija te o tome što znači učiti druge da kroz umjetnost izraze sebe
Ivana Mrčela, umjetnica, modna dizajnerica i docentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, već godinama stvara djela koja plijene pogled i bude emocije. Njezina recentna instalacija “Naše sestre” na projektu Okolo izazvala je golem odjek jer je spojila vizualnu raskoš, dominantne boje i nježne forme s pričama koje diraju naše najdublje slojeve. Članica HDLU-a i ULUPUH-a, dobitnica desetak nagrada, Ivana svojom umjetnošću osvaja srca svih radoznalih promatrača.
Ivana: Reakcije publike bile su većinom dirljive i poticajne. Bilo je lijepo vidjeti kako se prolaznici zaustavljaju, fotografiraju, razgovaraju o značenju djela. Upravo ta neposredna komunikacija s publikom pokazala je koliko umjetnost u javnom prostoru može potaknuti emocije i dijalog među ljudima.
Ivana: Početna ideja rada proizašla je iz potrebe da istražim odnos među ženama – onu tihu, ali snažnu povezanost koja se gradi kroz generacije, kroz dijeljenja iskustava, podršku i razumijevanje. Nit vodilja su bile emocije zahvalnosti prema ženskoj solidarnosti, prema nevidljivim nitima koje nas povezuju i čine jačima. Željela sam taj osjećaj pretočiti u prostor, dati mu oblik i prisutnost, da postane opipljiv, da se može doživjeti i osjetiti te se upravo tekstil pokazao kao odličan medij u kojemu sam napravila instalaciju. Sadrži određenu mekoću, ali i črvstoću.
Ivana: Umjetnost jednostavno mora izazvati neku reakciju. Potaknuti osjećaje, razmišljanje, dijalog, pogotovo kada izložiš rad u vanjskom prostoru. Naravno, nadaš se pozitivnim reakcijama, ali je zapravo svaka reakcija dobra reakcija na neki način, iako sam izričito protiv uništavanja bilo čijeg truda i rada. Žao mi je što je nečija nepromišljenost i nekulturnost oštetila rad te sate truda i rada koji stoje iza njega.
U svega par dana napravila sam novi dio koji je nedostajao te su naše sestre do kraja festivala bile u punom sastavu. Shvatila sam da je i taj čin postao dio njihove priče. Da se sestre ponovno podižu, zajedno, snažnije nego prije. U toj obnovi prepoznala sam ono što rad i simbolizira – otpornost, zajedništvo i vjeru u bliskost koja ne nestaje, čak ni kad se polomi.
Ivana: Boje određuju ton cijelog rada, disanje i puls prizora. Kad radim, ne razmišljam o boji kao o ukrasu, nego kao o osjećaju. Često ih koristim tako da na prvu “ublažim” određene tematike kojima se bavim.
Ivana: Svaka je nagrada priznanje struke u određenom periodu i teško mi je bilo koju izdvojiti. Lijepo ih je primiti, ali one su i podsjetnik na to da treba raditi i stvarati te biti znatiželjan još više.
Ivana: Rad sa studentima iznimno mi je drag i poticajan. Kroz njih dolazi svježina, hrabrost i iskrenost u promišljanju svijeta, a ja se prisjetim svojih početaka – one iskre stvaranja koja je čista, radoznala i neopterećena. Učenje nikad nije jednosmjeran proces; često i ja od njih učim kako gledati umjetnost bez granica i očekivanja, s istinskom radošću.
Ivana: Najviše me inspirira život sâm – aktualne teme, nepravde koje se događaju te odnosi i emocije između ljudi, često neizgovorene. Svakodnevica skriva duboke izvore nadahnuća ako je promatramo otvorenim očima. U posljednje vrijeme svoj rad posvećujem pravima žena i pravima životinja – onih čiji se glas mora čuti i poštovati. Putovanja, koncerti, izložbe i priroda sredstva su koja pune moje baterije, ali su također i sredstvo inspiracije.
Ivana: Umjetnost danas mora biti prostor usporavanja – mjesto gdje se zastane, osjeti i promisli. U vremenu koje od nas stalno traži brzinu i učinkovitost, ona nas podsjeća na ljudskost. Vjerujem da umjetnost treba buditi empatiju i postavljati pitanja koja otvaraju nove perspektive, a ne nužno nuditi odgovore. Bez umjetnosti, bez obzira na to o kojem se obliku radi, svijet bi bio prazno i tužno mjesto.
Ivana: Estetika je moj način da privučem pogled, a dubina ono što zadržava pažnju. Volim kad rad na prvu djeluje privlačno, ali zatim otvori prostor za promišljanje. Ovisno o temi kojom se bavim, biram materijal u kojemu ću tu ideju materijalizirati te boje koje će najviše odgovarati cijeloj priči. Ponekad imam jasnu viziju i ideju kako želim da rad izgleda, a ponekad se dijelovi mijenjaju tijekom prosesa stvaranja. Nekako sam mišljenja da su estetika i dubina u mom radu uvijek podjednako prisutne i međusobno se nadopunjuju.
Ivana: Da, to je svjesna odluka. Ružičasta boja, koju povezujemo s mekoćom i nježnošću, u mojim radovima namjerno je prisutna i iza nje stoji dublja priča. Želim da publika prvo osjeti toplinu, a zatim prepozna i složenost teme rada, možda čak i nelagodu. Sviđa mi se kontrast koji nastaje između vanjske ljepote i unutarnje poruke samog rada.
Ivana: Nastojala sam ostati vjerna sebi i svom senzibilitetu bez obzira na trendove ili očekivanja. Naći svoj put i mjesto, ali i uživati u cijelom tom procesu. Također, kontinuirano raditi i stvarati iako je ponekad vrlo teško i izazovno. Najponosnija sam na trenutke kada dovršim rad i cijela priča dobije svoj smisao. Upravo je to, na kraju, najveća vrijednost mog umjetničkog puta.
Koncert Maje Šuput ispred JOY Shopping Rugvice bio je vrhunac otvorenja 11. prosinca 2025., ali za posjetitelje sada kreće najzanimljiviji dio prosinca.
Joga i holistički pristup idealno se mogu integrirati u urbano okruženje, nudeći put prema unutarnjem miru, ravnoteži i zdravlju
Novi showroom rezultat je dugogodišnje suradnje tvrtke Iverpan i grupacije Atlas Concordea
Djeci iz Osijeka, Zagreba, Bedekovčine, Ivanca, Karlovca, Pule, Rijeke i Splita iz Zaklade poručili su: "Snaga nije u tome da nikada ne padnemo, nego da svaki puta ustanemo. Vjerujte u sebe jer vaš put je jedinstven, možete promijeniti i sebe i svijet oko vas."
