Gdje su nestale pjesme iz filmova? Pop kulturna nostalgija i tišina modernog Hollywooda

Nekoć su pjesme napisane za hit filmove bile puno više od glazbene pozadine – bile su kulturni događaj. Filmski soundtrack nije služio samo kao audio-ilustracija događanja na ekranu već je imao zadatak ostaviti jednako jak emocionalni trag kao i scena koju prati. Možda čak i jači. Od kraja 70-ih, preko raskošnih 80-ih, pa sve do kasnih 90-ih i ranih 2000-ih, svaki veliki film imao je svoju pjesmu. I to ne bilo kakvu. Glazbeni divovi poput Whitney Houston, Tine Turner, Bryana Adamsa, Celine Dion i grupe U2 redali su pjesme koje su bile posebno pisane i producirane za filmove, često uz spektakularne spotove koji su paralelno promovirali i film i izvođača.

Danas, međutim, čini se da je ta era tiho nestala, kao da je netko utišao zvuk na vrpci koja više ne postoji

Nova generacija filmova, pogotovo blockbustera, rijetko nudi originalne pjesme koje bi zaživjele izvan zatvorenog kruga samog filma. Umjesto globalnog hita koji odzvanja radijskim eterima i ulazi u povijest pop kulture, soundtrack današnjeg kino-hita često se svede na diskretnu instrumentalnu podlogu ili kolaž postojećih pjesama. Što se dogodilo s velikim filmskim pjesmama?

Zlatno doba soundtrackova: kad su pjesme bile jednako važne kao i film

Prisjetimo se vremena kad je pjesma bila jednako prepoznatljiv simbol filma kao i glavni glumci ili redatelj. Fenomenalnih hitova Tine Turner i “GoldenEye” za “Jamesa Bonda” (1995.), U2 i “Hold Me, Thrill Me, Kiss Me, Kill Me” za “Batman Forever” (1995.), Seal i “Kiss from a Rose” iz istoimenog filma, Bryan Adams i legendarna balada “(Everything I Do) I Do It for You” za “Robin Hood: Prince of Thieves” (1991.). Da, to su samo neki od primjera kad je pjesma postala gotovo neodvojiva od filma.

Spotovi tih pjesama uključivali su scene iz filmova, glumci su se često pojavljivali u glazbenim videima, a sve je bilo dio pomno isplanirane kampanje

U nekim slučajevima, pjesma je bila jača od samog filma – prisjetimo se “My Heart Will Go On” iz “Titanica”, koju je Celine Dion pretvorila u planetarni hit. Ili “I Will Always Love You” iz “Tjelohranitelja”, gdje je Whitney Houston s lakoćom zasjenila Kevina Costnera i vlastiti glumački debi. Te pjesme nisu bile samo glazbena pratnja nego i emocionalni katalizatori koji su pomagali publici da se dublje poveže s pričom na ekranu.

Zašto su filmske pjesme nestale? Promjena industrije, ritam novih vremena

Nestanak velikih filmskih pjesama nije se dogodio preko noći. Radi se o kombinaciji nekoliko faktora, a svi oni zajedno govore ponešto o transformaciji filmske i glazbene industrije u digitalnom dobu.

Prvo, filmska promocija danas izgleda posve drukčije. Umjesto da se gradi glazbeni identitet oko filma, današnji marketinški timovi fokusirani su na teaser trailere, viralan sadržaj na društvenim mrežama i streaming algoritme.

Producenti radije biraju postojeće pjesme koje su već “dokazane”, često s TikToka, nego da riskiraju s originalnim materijalom

Drugo, nestala je simbioza između glazbene i filmske industrije. U eri kad su glazbene kuće imale moć i umjetničku viziju, suradnje s Hollywoodom bile su strateške i kreativno vođene. Danas su veliki labeli zaokupljeni algoritamski generiranim playlistama, a pjesme za filmove često završavaju kao fusnota, ako se uopće dogode.

Treće, streaming servisi promijenili su način na koji konzumiramo glazbu i filmove. Kad je pjesma poput “Eye of the Tiger” iz “Rockyja” osvajala top ljestvice, slušala se na radiju, MTV-u i s kazeta. Ukratko, bila je svugdje. Danas je pjesma iz nekog novog filma često skrivena na sedmoj poziciji Spotify liste koju nitko ne pretražuje osim najzagriženijih fanova.

Soundtrack filma “Dirty Dancing” zauvijek će ostati zapamćen kao jedan od najkvalitetnijih i najromantičnijih ikad

Iznimke koje potvrđuju pravilo – ponekad se dogodi čudo

Naravno, ima i izuzetaka koji nas podsjećaju na moć filmske pjesme. Lady Gaga pjesmom “Shallow” iz “A Star Is Born” (2018.) uspjela je oživjeti tu magiju, baš kao i Rihanna pjesmom “Lift Me Up” za “Black Panther: Wakanda Forever” (2022.). Ali to su rijetke zvijezde s dovoljno glazbenog i popkulturnog utjecaja da same iznesu pjesmu izvan filmskih okvira.

Ipak, važno je primijetiti da se radi o pjesmama koje su uglavnom vezane za emotivne, glazbeno intenzivne filmove, a rijetko kad blockbustere. Kad je posljednji “Mission: Impossible” imao globalno prepoznatljivu pjesmu? Prije točno 25 godina uz Limp Bizkit i Metallicu.

Jesu li se pjesme izgubile ili samo čekaju povratak

Možda današnji filmovi jednostavno nisu napravljeni tako da imaju pjesme koje ćemo pjevušiti na izlasku iz kina. Možda je nostalgija za soundtrackovima zapravo nostalgija za vremenom kad je pop kultura bila sporija, dublja i pažljivije kurirana.

Današnji svijet je brz, fragmentiran i prepun sadržaja koji traje koliko i Instagram story

Ipak, moć glazbe da definira emociju, uhvati trenutak i premosti svjetove, jednako filmske i stvarne, nikad neće nestati. Možda samo treba novu generaciju producenata i umjetnika koji će ponovno shvatiti koliko jedna dobra pjesma može značiti za film.

Do tada, pustite si “Take My Breath Away” iz “Top Guna” ili “Don’t Wanna Miss a Thing” iz “Armageddona”… i sjetite se kako je nekoć zvučala prava filmska magija.