Dizajn koji traje dulje od trenda: Neira i njezini komadi koje ne možemo zaboraviti

U svijetu u kojem se forma često podređuje funkciji, a sve što je “lijepo” riskira da bude proglašeno površnim, Neira Sinanbašić iz zagrebačkog brenda Studio Neira dizajnira komade koji se ne daju svesti na tu jednostavnu definiciju.

Predmeti Studija Neira s pričom

Njezini predmeti ne ispunjavaju samo prostor nego i pričaju priče, prizivaju emocije te pobuđuju asocijacije. Od skulpturalnog taburea Groke Pouf do stola IQRA Table, njezin je rad taktilan, hrabar i autentičan. U razgovoru s Neirom saznala sam kako nastaje komad koji ostaje u pamćenju, zašto joj “ljepota” nije prljava riječ te koja je najveća zabluda o produkt dizajnerima.

Stefan KokovićFoto: Stefan Koković

Sjećaš li se prve stvari koju si napravila, a da si tada pomislila: “Ok, možda se stvarno želim ovim baviti”?

Naravno! Moj prvi ozbiljniji projekt na Akademiji bila je vješalica naziva Moi Toi, s fleksibilnim krakovima na koje se odjeća mogla “odijevati” i postavljati u različite poze. Taj projekt donio mi je pobjedu na natječaju Mikser Young Balkan Designers, a zahvaljujući njemu, po prvi put imala sam priliku izlagati svoj rad – od Salone del Mobile u Milanu do zagrebačkog festivala Dan D. Nakon toga uslijedila je presvlaka za školsku stolicu, projekt kroz koji sam još dublje definirala svoj dizajnerski izričaj. Iako je od tada prošlo više od deset godina, vjerujem da se taj dizajnerski izričaj i dalje osjeti u mojim radovima.

Tabure Groke izgleda kao nešto između skulpture i nečega što bi upotpunilo svaki dnevni boravak. Odakle je došla ta ideja?

Ideje mi nikad ne dolaze kad ih želim, niti sjedim i aktivno razmišljam o nekoj ideji- jednostavno mi nešto padne na pamet, i onda idem istraživati što trenutačno ima na tržištu, postoji li neki razlog zašto to “moje” nema, i slično.

“Tabure sam zamislila ponajprije kao nedefiniran oblik prekriven plahtom, ali u procesu rada forma je spontano poprimala drukčiju definiciju- od nonšalantnog sam došla do simetričnog i repetitivnog uzorka.”

Početna ideja taburea kao skulpturalnog elementa ostala je ista, no završni proizvod doživio je transformaciju.

Dizajniraš predmete, ali čini se da tvoj rad više govori o osjećaju nego o funkciji. Bi li se složila s time?

Pa mislim da dizajn treba ispunjavati svoju funkciju, ali istina jest da predmeti kao ovakvi nisu neophodni, i ja se iskreno nadam da bude emociju. Znam da je tabure ljude kupio svojim zamrznutim pokretom, dojmom mekoće koju ostavlja, ali i nazivom, dok za stolić, IQRA Table, vjerujem da će ljubitelji knjiga pronaći svoj sentiment, a ujedno je jako funkcionalan i u čekaonicama, i u kafićima.

RenderFoto: Render

Postoji li onaj jedan trenutak kad znaš da je komad gotov, ili ti se nastavi javljati i nakon što ga “pustiš da živi”?

Zapravo dizajneri najčešće u svom procesu “čiste” proizvod od svega suvišnog i kada dođete do trenutka da je proizvod tako genijalno jednostavan, za mene je to gotov proizvod. Ovdje ne govorim isključivo o minimalizmu, ali, evo, ako uzmem tabure Groke za primjer, mislim da nema dojam minimalizma, no u svojoj suštini to je puni krug materijala fiksiran tako da izgleda kao da je tabure u pokretu. Rješenje je samo po sebi vrlo jednostavno, i tome uvijek težim.

Imena tvojih komada zvuče gotovo poetično. Kako im daješ ime, što te vodi?

Kod imena me uvijek vodi asocijacija,  vizualna ili uporabna. Groke me sa svojim valovima podsjetio na lik iz crtanog “Mumijevi”, a kod stola je presudila funkcija. IQRA na arapskom znači “čitaj” i vizualno mi je ta riječ prelijepa, a ovaj stol te vuče na to da, ako ništa, prelistaš postavljeno štivo. Generalno volim nazive koji su kratki i imaju slovo R u sebi.

Koja je najveća zabluda koju ljudi imaju o produkt dizajnerima?

Vjerojatno to kako je dizajn jedno glamurozno zanimanje te, iako je predivno i dovoljno široko, proizvodi uglancani, fotografije savršene, napatimo se mi iza zatvorenih vrata radionica.

Jesi li ikada dizajnirala nešto što ti je bilo previše osobno da bi to prodala?

Svaki mi je proizvod osoban u smislu da je izašao iz mojih potreba ili želja, ali ja se ne vežem za stvari i u svojoj suštini sam nomad. Stoga nemam problem prodati nešto što mi je jako osobno, a olakšavajuća okolnost je i to što sve prve uzorke zadržavam.

Tvoj stol potpuno je drukčiji od prvog komada. Što bi rekla, u kakvom je raspoloženju u odnosu na Groke tabure? Koja ti je bila nit vodilja kod dizajniranja ovog stola?

Imam police prepune velikih knjiga koje volim listati da bih odmorila misli, i pomislila sam kako bi bilo sjajno imati pomoćni stolić upravo s tom funkcijom. Nešto što ne opterećuje prostor, a vuče te na listanje knjige. IQRA stolić sa svojom šupljinom stvara dojam knjige koja lebdi u prostoru, a može imati i funkciju stolića za kavu. Za razliku od Groke, kojeg karakterizira igra forme i pokreta, stolić odlikuju minimalizam, svedenost i statičnost.

Koji ti je predmet u tvom domu najdraži, a da ga nisi ti napravila?

Dobro pitanje… Rekla bih, sad kad očima skeniram stan, da su to umjetnička djela mojih prijatelja koje sam dobila na poklon. Ilustracija s potpisom Dragana Dende i crtež Davida Bowieja Enisa Ćišića, kao i grafika jedne umjetnice iz Liona.

Je li “ljepota” još uvijek “prljava riječ” u dizajnu ili je pokušavamo rehabilitirati?

Ljepota je uvijek u oku promatrača, i to je danas jako izraženo. Jednostavno je nemoguće odrediti standarde i vjerojatno je tako najbolje (možda su ergonomski standardi jedini potrebni). Za mene je hiperprodukcija “prljava” riječ i najčešće nekvalitetne stvari i stvari koje su lijepe (i pristupačne) velikoj većini podliježu upravo hiperprodukciji zbog odnosa ponude i potražnje.

Kad zapneš u stvaralačkom procesu jesi li tip koji prespava pa vidi što će se sutra dogoditi, ili onaj koji “sjedi i pati”?

Pustim podsvijest da odradi svoje. Gledam to kao neko ubacivanje bubice u glavu i najčešće, ako baš moram misliti o ideji koja me muči, onda mislim o tome pred spavanje i ne zaspem do 05:00. Rekla bih “budni u 05:00” u suprotnom smjeru.

Što je tvoja inspiracija u dizajnu?

Privlači me skandinavski pristup životu i prostoru te estetika Japana, dok me istovremeno nadahnjuju šareni svjetovi, putovanja i načini na koje ljudi širom svijeta rješavaju slične izazove. Životne filozofije različitih kultura za mene su neiscrpan izvor inspiracije u dizajnu.

Karlo PavlićFoto: Karlo Pavlić

Zamisli da ovo čita netko tko je u kreativnoj blokadi. Što bi poručila?

Poručila bih odmak od projekta na kojem se zapelo te da se krene raditi nešto potpuno drukčije, najčešće nevezano za dizajn.

“Šetnja uz glazbu u slušalicama, presađivanje cvijeća, gledanje serije… Biti dizajner nije posao od “devet do pet”  i osobno sam najproduktivnija nakon 21:00.”

Ne postoji recept- ali mora postojati sloboda.

Što, po tvom mišljenju, čini neki dizajn nezaboravnim?

Mislim da je to emocija koju dizajn probudi u promatraču, nešto s čime se ta osoba može poistovjetiti. Svi koji su odrasli uz “Mumijeve” zapamtili su naziv taburea. Možda se ne sjećaju više kako tabure izgleda, ali me uredno pitaju za Groku, dok mlađe generacije neće imati taj sentiment, i tu se nadam da će slatkoća Groke popraviti sveopći dojam!

U kakvom svijetu želiš da tvoji komadi žive?

Neću ulaziti u duboku interpretaciju ovog pitanja da ne bih zvučala kao Miss Planete Zemlje, stoga će moj odgovor biti vrlo konkretan: nadam se da će zaživjeti u interijerima dragih dizajnera, domovima ljudi koji će uživati u njihovoj funkciji i formi, a za početak sam sretna što će živjeti u Soba.Hr u Zagrebu.

Dok Groke osvaja svojim zamrznuti pokretom, a IQRA poziva na čitanje i kontemplaciju, jedno je sigurno- Neirini komadi ne traže pažnju, ali je prirodno privlače. U svijetu preglasnog dizajna, Neira stvara objekte koji imaju karakter, stav i mirnu moć zauzimanja prostora bez buke. Jer kada dizajn ne podcjenjuje osjećaj, tada ga pamtimo zauvijek.