Zaboravljena majka filma: Priča o Alice Guy-Blaché, prvoj redateljici u povijesti

Kad sam studirala režiju, naučila sam sve o braći Lumière, Eisensteinu, Hitchcocku. Naučila sam analizirati kadrove, pokrete kamere, svjetlo, kao i povijest pokretnih slika, ali nikad nismo učili o Alice Guy-Blaché.

Koliko bi mi značilo u danima kad sam bila mlada redateljica da znam da je još krajem 19. stoljeća jedna žena stajala iza kamere, ne kao asistentica, već kao autorica, producentica i vizionarka

Uvela je fikciju u filmski svijet

Alice Guy-Blaché bila je prva žena redateljica u povijesti filma. Rođena 1873. godine u Francuskoj, počela je raditi kao tajnica za Léona Gaumonta, pionira filmske tehnologije. Imala je samo 22 godine kad je predložila da demonstracije kamera ne moraju biti samo tehnički prikazi nego i priče. S glumicom, snimateljem i oslikanom kulisom, snimila je svoj prvi film “La Fée aux Choux” (“Vila iz kupusa”) 1896. godine. To je bila jednominutna čarolija u kojoj žena s osmijehom vadi gole bebe iz drvenih kupusa. Možda zvuči kao dječja bajka (ili noćna mora), ali to je bio početak fikcije na filmu. I to zahvaljujući jednoj ženi.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Alice Guy Blaché (@alice.guyblache)

Nakon desetljeća stvaranja u Francuskoj, Alice se 1907. preselila u Sjedinjene Američke Države sa suprugom Herbertom Blachéom, gdje 1910. osniva vlastiti studio – Solax. U to vrijeme, industrija je još bila mlada, pravila još nepisana.i upravo zato ju je ona mogla oblikovati po svome. Postala je prva žena vlasnica i predsjednica filmskog studija, što je, nažalost, rijetkost i danas.

Njezin se angažman pogrešno pripisivao muškarcima

Prema opširnom članku “The New York Timesa”, koji je Alice Guy-Blaché uvrstio u svoju rubriku “Overlooked No More”, njezina je filmska karijera obuhvatila više od tisuću filmova, od kojih je većina danas izgubljena, ili pogrešno pripisana muškim kolegama. Njezini filmovi bavili su se temama koje su bile daleko ispred vremena: ravnopravnost spolova, imigracija i moć žene. U filmu “Making an American Citizen” (1912.), na primjer, pokazuje kako muškarac mora naučiti poštovati svoju ženu da bi postao “pravi” Amerikanac.

Igrala se, istraživala, provocirala, i to sve u eri u kojoj žene još nisu imale pravo glasa. Ipak, kao i mnoge žene koje mijenjaju pravila, povijest ju je zaboravila. Njezino ime nestalo je iz knjiga, a njezini filmovi s traka

Kad se njezin brak raspao, Alice se povukla iz industrije. Tijekom Drugoga svjetskoga rata, s kćeri, koja je radila za američku diplomatsku službu, živjela je u Švicarskoj. Tamo je počela pisati svoje memoare i istovremeno pokušavala pronaći vlastite filmove. Nije ih pronašla, ali nije ni odustajala. Davala je intervjue, govorila o svom radu i polako, njezina priča počela je izlaziti na svjetlo dana.

Alice je napisala i memoare koji su posthumno objavljeni 1976. godine, a preminula je 1968., u staračkom domu u New Jerseyju, u dobi od 94 godine. Na nadgrobnom spomeniku pisalo je samo njezino ime, bez ikakve naznake tko je bila.

Priznanje je dobila gotovo 45 godina nakon smrti

Tek 2012. godine, zahvaljujući Fort Lee Film Commissionu, dobila je novi nadgrobni spomenik na kojem konačno piše priznanje koje je davno trebala dobiti: “Prva žena redateljica pokretnih slika. Prva žena vlasnica studija. Predsjednica kompanije Solax.”

Danas, feminističke filmologinje i redateljice vraćaju Alice njezino mjesto u povijesti. Dokumentarac iz 2018. godine “Be Natural”, pod redateljskom palicom Pamele B. Green i naracijom ikone Jodie Foster, kao i radovi povjesničarki koje upisuju žene natrag u povijest, doprinose maloj, ali važnoj pravdi.

Dok ne postane normalno učiti o Alice Guy-Blaché na filmskim akademijama, baš kao što učimo o braći Lumière, ne možemo reći da je njezino nasljeđe u potpunosti priznato

Njezin život dokazuje koliko je važno da znamo tko je sve došao prije nas. Jer znati da si nasljednica nečijeg pionirskog rada nije samo inspiracija nego i snaga. Alice nije samo prva redateljica. Ona je dokaz da je filmska povijest puna neispričanih priča žena koje su bile ispred svog vremena. Njezini filmovi, zabavni, pametni i hrabri, nosili su duh onoga što film može biti kad ga žene koriste kako bi rekle nešto važno.

U vremenima kad još uvijek tražimo ravnopravnost iza i ispred kamere, Alice Guy-Blaché ostaje inspiracija. Ne samo zato što je bila prva nego i zato što nije čekala dopuštenje da počne. U svijetu koji joj nije nudio mjesto, sama ga je stvorila. I upravo zato, njezina priča danas vrijedi više nego ikad.