Manifestacija ili motivacija: Gdje prestaje želja, a počinje iluzija?

Što imaju zajedničko manifestacija i motivacija?

Zamislite sljedeću scenu: budite se rano, skuhate kavu, sjednete u tihu sobu i u svoj dnevnik s namjerom zapisujete rečenicu: “Otvorena sam za obilje. Novac mi dolazi lako.” Zvuči poznato? Ako ste u posljednjih nekoliko godina proveli više od deset minuta na Instagramu, TikToku ili u rubrici “duhovnost i osobni razvoj”, vrlo je vjerojatno da ste naišli na sadržaj o manifestiranju.

Instagram: @studio_magari

Popularnoj praksi kojom se, navodno, misli i uvjerenja pretvaraju u stvarnost

S druge strane, možda ste više od onih koji se uz jutarnju kavu ne afirmiraju, nego planiraju. Liste, rokovnici, ciljevi, vremenski rokovi. Umjesto da pozivate energiju svemira, vi zovete šefa i šaljete tri maila do 09:00. I baš kad pomislite da ste u prednosti, algoritam vam servira još jedan video u kojem netko tvrdi da je “vizualiziranjem snova” došao do posla u Parizu i partnera iz snova.

U vremenu kad se granice između duhovnosti, psihologije i marketinga sve više brišu, logično je postaviti pitanje: gdje je zdrava motivacija, a gdje počinje (s oproštenjem) samozavaravanje? Ili preciznije, kako razlučiti snagu fokusa od fantazije bez pokrića?

Popularnost manifestacije – duhovno buđenje ili novi self-help trend

Manifestiranje je postalo buzzword jedne generacije. Njegova privlačnost nije slučajna. U svijetu prepunom nesigurnosti, od ekonomskih pritisaka do klimatske tjeskobe, ideja da vlastitim mislima možemo oblikovati realnost djeluje kao moćan alat kontrole. Jer ako mogu “manifestirati” partnera, stan, posao, zašto onda trpjeti stvarnost kakva jest?

Ovaj trend, iako ukorijenjen u određenim filozofskim i duhovnim učenjima, u svom suvremenom obliku nosi i notu kapitalističke estetike

Što više afirmiraš, to si bolji, jači, uspješniji. U tom smislu, manifestacija nije samo tehnika nego i lifestyle ideal: miran um, savršen outfit i dnevnik prepun “namjera”.

Ali što se događa kad afirmacije ne djeluju? Kad “vizualiziran posao iz snova” ne stigne, a ljubavni partner nikako da se manifestira bez obzira na kristale i lunarne cikluse? Tu dolazimo do točke pucanja između iluzije i odgovornosti.

Zamke pozitivnog mišljenja – kad afirmacije postaju emocionalni teret

Iako afirmacije same po sebi nisu štetne, pretjerana idealizacija njihove moći može stvoriti neželjeni pritisak. Ako stalno ponavljamo da je “sve moguće”, gdje onda ostaje prostor za priznanje da nešto nije moguće? Ili da barem nije moguće u određenom trenutku.

Mnoge žene, osobito milenijke i pripadnice generacije Z, sve češće priznaju da osjećaju “krivnju zato što ne manifestiraju dovoljno dobro”.

Ako ne postignu ono što žele, vjeruju da su one krive. Da nisu dovoljno vjerovale, da nisu bile “u vibraciji”, da su pogrešno postavile namjeru. Drugim riječima, teret neuspjeha premješta se s vanjskih okolnosti na unutarnji svijet. A to, kako potvrđuju i psihoterapeuti, može biti emocionalno opasno.

Motivacija kao odgovor na stvarnost, a ne bijeg od nje

Suprotno od pasivne manifestacije stoji motivacija. Ona ne zanemaruje unutarnji svijet, već ga koristi kao polazište za djelovanje. Motivirana osoba ne zapisuje samo želje nego ih i pretače u plan, suočava se s ograničenjima i gradi korake prema promjeni.

Instagram @mirebout

Realna motivacija ne obećava instantne rezultate, ali nudi postojanost i konkretne alate

Zanimljivo je da su i psiholozi i duhovni učitelji (barem oni ozbiljniji) suglasni u jednoj stvari – namjera bez akcije tek je misao. Drugim riječima, vizualizirati je korisno, ali bez djelovanja to ostaje u sferi fikcije. Pravi izazov leži u balansiranju unutarnje jasnoće sa spremnošću nošenja s vanjskim preprekama.

pročitajte još

Rad na sebi: Što je shadow work i zašto o tome svi trenutačno govore

Postoji li zdrava sredina? Spoj introspekcije i djelovanja

Možda odgovor ne leži u potpunom odbacivanju manifestacije, niti u robovanju planovima. Možda je najzdraviji pristup onaj koji spaja introspektivne rituale s odgovornim djelovanjem. Afirmacije mogu biti korisne ako ih koristimo za jačanje fokusa, ali ne smiju postati zamjena za trud.

Duhovna praksa može biti inspirativna, ali ne bi trebala služiti kao bijeg od stvarnih problema

Kao i uvijek, ključ leži u nijansama. Nije pitanje vjerujete li u manifestiranje, nego koliko ste svjesni svojih stvarnih potreba, emocija i kapaciteta. I ono najvažnije – jeste li spremni priznati da neki snovi, koliko god bili lijepo zapisani u zlatnom rokovniku, možda jednostavno nisu za vas. I to je u redu.