Bez spiritualnoga gaslightinga: U redu je biti umoran i vrijeme je za kraj pozitivne opsesije

Ako ste se u posljednje vrijeme osjećali iscrpljeno, emocionalno istrošeno ili vam je jednostavno dosta svega – čestitamo. Još ste uvijek čovjek. Međutim, u doba u kojem društvene mreže vrve porukama o “visokoj vibraciji”, “privlačenju obilja” i “pozitivnim mindsetovima”, priznati da ste samo umorni postaje gotovo subverzivan čin.

Paradoksalno, umor koji je nekoć bio signal tijelu da je vrijeme za odmor, danas se percipira kao energetska greška u sustavu.

Ako niste zahvalni na svemu, ako ne gledate svijet kroz ružičaste naočale i ako se usudite reći da vam je dosta, rizik je da ćete biti proglašeni negativnom osobom. Ili još gore, osobom koja “vibracijski spušta ozračje u prostoriji”.

pročitajte još

Tabu zvan mama: Žene bi trebale odgajati djecu kao da nemaju posao i raditi kao da nemaju djecu

U toj atmosferi prisilnog optimizma i new age savjeta koji nerijetko graniče s emocionalnim ucjenama, dolazimo do ključnog pitanja: jesmo li otišli predaleko u svojoj opsesiji pozitivnošću? I tko zapravo ima koristi od toga da žene, čak i kada su na rubu snaga, šute i “budu zahvalne”?

Spiritualni gaslighting – što znači kad kažu da “sve ovisi o tvom stavu”

Spiritualni gaslighting nije mistični koncept, on je stvaran i sveprisutan. Radi se o fenomenu kad se stvarni, teški osjećaji osobe poput tuge, ljutnje, frustracije ili umora, preusmjere ili umanje kroz fraze koje zvuče “duhovno uzvišeno”, ali zapravo poništavaju iskustvo.

Kad vam netko kaže da ste umorni jer niste “u skladu sa svemirom”, ili da vas izazovi iscrpljuju jer “niste još integrirali lekciju”, to nije savjet – to je poricanje stvarnosti

Ova vrsta duhovnog manipuliranja često se maskira u oblike suosjećanja, ali zapravo ostavlja osobu samu sa svojim osjećajima, kao i s dodatnim teretom krivnje jer nije “dovoljno svjesna” da bude dobro.

Pozitivna opsesija kao nova verzija tišine

Društvo je desetljećima učilo žene da se ne bune, da budu ugodne, tihe i zahvalne. Današnja “pozitivna opsesija” samo je moderniziran oblik te iste tišine, ali sada dolazi s kristalima, afirmacijama i pravilno filtriranim Instagram storyjima.

Postaje nepoželjno reći da ste umorni od brige za druge. Da vam je dosta toga da budete “ona koja sve razumije”. Ili da ne možete više biti jaka jer svi drugi računaju na vas

U tom kontekstu, pravo oslobođenje ne dolazi u obliku još jedne meditacije s vođenim disanjem, već u iskrenom priznanju: “Umorna sam. I to ne znači da sam negativna, nego živa.”

Mentalno zdravlje iznad energetskih fraza

Psiholozi već godinama upozoravaju na štetne učinke toksične pozitivnosti, fenomena u kojem se zanemaruju ili potiskuju stvarni osjećaji pod pritiskom konstantnog “gledanja na svijet s vedrije strane”. Takav pristup ne pomaže, on marginalizira one koji proživljavaju stvarne emotivne izazove.

Reći “ne osjećam se dobro” nije energetski grijeh

To je nužan čin brige o sebi. U zdravom emocionalnom pejzažu ima mjesta i za pozitivu i za melankoliju. I za ljutnju. I za zasićenost. Iscjeljenje se ne događa kad nešto “manifestiramo”, već kad nešto osvijestimo i priznamo.

Što ako umor nije nešto što treba popraviti, već poslušati

Žensko tijelo, ženska psiha i ženski kapacitet za izdržavanje su često romantizirani, ali rijetko istinski njegovani, a umor nije znak slomljenosti. To je često signal mudrosti tijela koje zna da je doseglo granicu i emocija koje nam šapuću da nismo strojevi za produktivnost, zahvalnost i “visoke vibracije”.

Priznati da smo umorne može biti prvi korak prema zdravijim odnosima. Prema sebi, ali i prema svijetu koji od žena još uvijek očekuje da nose sve, s osmijehom.

Dosta nam je umora koji se pretvara u poraz

Možda je vrijeme da redefiniramo što znači biti duhovna, svjesna i emotivno prisutna žena. Možda to ne znači stalno biti u balansu, nego znati kada smo izvan njega. Možda prava snaga nije u tome da izdržimo još jedan dan, već da si damo dopuštenje za pauzu. I da više ne tražimo opravdanja za vlastiti umor.