Novo istraživanje pokazuje da bebice imaju pamćenje, na neki način

Fotografije iz djetinjstva često su jedina uspomena na najranije dane života. Prizivamo ih kroz anegdote naših najmilijih, no rijetko se tko uistinu sjeća događaja prije polaska u vrtić, dok smo bili bebe. Ovo je sasvim normalna pojava, a stručnjaci je opisuju kao “dječju amneziju”.

Odnosi se na nemogućnost pamćenja detalja prije napunjene četvrte godine života, a puno je razloga zašto je znanstvenici smatraju fascinantnom

Naime, upravo su ovo godine u kojima stječemo ključne životne vještine poput hodanja, sastavljanja rečenica, ali i prepoznavanja emocija. Kako je moguće da se ne sjećamo razvoja ovih važnih radnji?

Foto: Shutterstock

Koliko bebe stvarno pamte

Nova studija objavljena u “Scienceu” sada otkriva uzbudljivu mogućnost da smo cijelo vrijeme bili u krivu, potvrdivši da bebe ipak mogu stvarati sjećanja na određene događaje, i to već u dobi od 12 mjeseci.

U pitanju su takozvana “epizodna sjećanja”, koja odgovaraju na pitanja poput “gdje”, “kad” i “s kim”.

Iako ove uspomene s vremenom blijede, činjenica je da se ipak kreiraju u stvarnom vremenu

Prije se vjerovalo kako hipokampus kod beba, ključan dio za stvaranje novih sjećanja, nije dovoljno razvijen da bi obavljao ovu funkciju. Međutim, novo istraživanje provedeno na uzorku od 26 beba između četiri mjeseca i dvije godine starosti ostavilo je znanstvenike u čudu.

pročitajte još

Iz magazina: Veliki, ali mali scrolleri

Rezultati istraživanja su nevjerojatni

Promatrajući reakcije beba na niz različitih fotografija, pomoću magnetske rezonancije, zaključili su da dulje gledaju one fotografije koje su prethodno vidjele. Za vrijeme gledanja fotografija, najveća moždana aktivnost odvijala se upravo u stražnjem dijelu hipokampusa, što dokazuje da bi bebe uistinu mogle formirati sjećanja od najranije dobi.

Zbog nedostatka verbalnih vještina i nerazvijenosti mozga u najranijem životnom periodu, ova sjećanja uglavnom su kratkotrajna

Za razliku od starije djece ili odraslih ljudi, bebe svoje uspomene ne mogu organizirati na način da ih kasnije “prepoznaju”. Ipak, nova saznanja znanstvenicima su dala “vjetar u leđa” za daljnje proučavanje epizodnih sjećanja kod beba, ali i postavljanje pitanja o pristupu tim uspomenama.