Saša Šekoranja: Moja zelena oaza u Istri

Naš poznati cvjećar, slikar i likovni umjetnik Saša Šekoranja otvorio je za Marie Claire vrata svoje očaravajuće vikendice u Istri.

Vaša kuća u Istri uistinu je bajkovita. Koliko Vam znači imati svoju malu oazu, daleko od gradske vreve?

Trenutačno mi je to super i jako me zaokuplja. Ne znam, tako se jednostavno dogodi… Neka mjesta, neke stvari koje zavoliš, a ne znaš ni zašto. Gotovo svaki vikend provodim u toj kući i vrtu.

Dokolica ili užurbani tempo – što bolje opisuje odmor kreiran baš po Vašim željama?

Dobro je imati ritam između dokolice i brzog tempa. Upravo ta stalna promjena potiče kreativnost.

Kad su ljetnikovci u pitanju, koji su Vaši go-to savjeti za uređenje?

Kuća, vikendica ili ljetnikovac svakako moraju zračiti opuštenom atmosferom, neformalnošću i toplinom, ali i nekom vrstom improvizacije. To je mjesto gdje mogu dokoličariti i zabavljati se s prijateljima te se osjećati bezbrižno.

Kako uspijevate održavati pravi istrijanski duh kuće koja Vam donosi toliko veselja?

A nemam pojma kakav duh održavam u kući. Ali kad god dođem u tu kuću, mislim si: “Isuse, baš sam sretan što mogu biti u ovom vrtu i što se baš ovdje mogu družiti s ljudima”. Znate, nekoć su takve kuće bile potpuno nedostižne, ovakvu kuću s bazenom mogli bi si priuštiti možda samo bogataši poput Carringtonovih iz “Dinastije” ako se sjećate te serije, i Alexis i Krystle? Tako da sam jako zahvalan. Bilo mi je gotovo nezamislivo da ću ja jednog dana imati kuću s bazenom.

U Vašem vrtu rastu prava čudesa. Kako ste se i kad zaljubili u vrtlarenje?

Oduvijek sam volio zemlju, vrt, kao i crtanje. Još kao dijete fasciniralo me kad bih bacio sjeme po zemlji, a ono bi počelo klijati i cvasti. Kad bi došli prijatelji mojih roditelja, svi bi se divili vrtu, a ja bih radio bukete i poklanjao im ih. Što sam to cvijeće više rezao, to je više cvjetalo i raslo.

Još kao dijete fasciniralo me kad bih bacio sjeme po zemlji, a ono bi počelo klijati i cvasti.

Što najviše volite saditi, a što Vam zadaje prave glavobolje?

Sadim sve i stalno mijenjam, pogotovo u povrtnjaku. Presađujem hortenzije s jednog mjesta na drugo, sadim povrće, voće, cvijeće i sve miješam jer sam u svemu neumjeren i uvijek pretrpam previše bilja na premalo prostora. Glavobolje mi zadaje prostor jer mi uvijek treba barem još jedna gredica više. To je kao u stanu – znate onaj osjećaj da vam uvijek nedostaje još jedna soba.

Jeste li od onih ljudi koji svako malo sanjaju o preuređenju?

Uopće ne sanjam preuređenju, stalno preuređujem. Stalno vrtim stvari. Moji životni prostori na neki su način nedovršeni i djelomično improvizirani upravo iz tog razloga što nikad neće biti dovršeni i što ću ih stalno izmjenjivati.

 Koji Vam je kutak u kući omiljen, ponosite li se nekim komadom posebno?

Omiljeno mjesto mi je krevet. U krevetu volim dokoličariti, piti kavu i čitati knjige. Svaka stvar u kući mi je draga, zato sam i ih izabrao. Prije par godina izbio je požar, no, srećom, kuća je bila spašena.

U tom trenutku kad su vatrogasci vikali: “Uzmite samo najvažnije stvari”, ja nisam uzeo ništa. Znate, stvari su lijepe samo u kontekstu. Da je kuća izgorjela, ne bih volio imati stvari koje me podsjećaju na kuću koje više nema.

Odrasli ste u Zagrebu, no kako Vas boravak u Istri i povratak prirodi podsjećaju na bezbrižna ljetovanja iz djetinjstva?

Upravo tako, u kući u Istri se osjećam baš opušteno, ponekad mislim da sam u nekom filmu. Znam ležati uz bazen i osjećati sunce na licu i tijelu, slušati vodu, zvuk vjetra, ptice i znati da mi je taj dan nešto bitno. Znam da će doći prijatelji i da ću se družiti, da ćemo se smijati i to je mjesto baš posebno. Mjesto na kojem se osjećam bezbrižno kao dijete.

Ovo je mjesto gdje mogu dokoličariti i zabavljati se s prijateljima te se osjećati bezbrižno.

Postoji li neki trend u uređenju interijera koji Vam se nikako ne sviđa?

Ne sviđa mi se niti jedan trend jer svi trendovi mogu u prvi tren djelovati privlačno i zabavno, ali ta privlačnost tako brzo prođe jer je trend sam po sebi nešto što je brzo prolazno. Mislim da treba stvarati životne prostore koji su autentični i u kojima se nalaze stvari koje su neponovljive.

Svaka sezona nosi svoje boje i svoj ugođaj. Kako se to odražava na Vaš vrt i kuću u Istri?

Naravno, proljeće je puno cvijeća, puno boja i puno mirisa. Potom dođe ljeto kad se priroda lagano suši, kad ima puno suhih trava i rijetkih ruža koje stavljam u velike staklene boce, a onda se ujesen sve počinje pretvarati u crvene i žute nijanse. Tada grane s velikim listovima ruja napune cijelu kuću.

Gdje pronalazite inspiraciju za svoje hvaljene cvjetne kreacije, koje već godinama oduševljavaju zaljubljenike u Vaš rad?

Baš sam sretan da tako mislite. Inspiracija najčešće dolazi od materijala koji imam u rukama, ili kad nemam ništa pa vrtim u glavi što napraviti. Iz tog ničega stvara se najveća kreacija i čovjek s minimumom pokušava napraviti maksimum.

Kad su vjenčanja u pitanju – što predviđate kao trendove za nadolazeću sezonu?

Vjenčanja su postala čista industrija, bankomati puni love, tako da me to danas previše ne zanima. Ponekad uspijem kreirati vjenčanje ako mi je jasno da se s klijenticom razumijem. To svakako radim izvan svih trendova.

Kažu da je slikanje jedna od najboljih aktivnosti za opuštanje i mentalno zdravlje. Kroz koje emocije Vi prolazite dok stvarate umjetnička djela?

Ne slikam da bih se opuštao, nego zato što imam potrebu slikati, a kad slikam ili kopam u vrtu i slažem cvijeće, to radim u takvom zanosu da se osjećam kao da sam pao u trans. Vjerujte mi kad kažem da svoje gotove slike ne bih mogao iskopirati jer je trenutak u kojem su nastale neponovljiv.

Zamislite scenarij – toplo je ljetno predvečerje, a Vama stižu dragi gosti. Što ćete poslužiti i kako dekorirati stol?

Svejedno, neću se puno opterećivati time. Sigurno ću oko kuće u vrtu naći nešto, a ako neće biti cvijeća, bit će nekog lišća, razbacat ću neko voće po stolu. U hladnjaku uvijek imam svježa jaja iz susjedstva, poslužit ću kruh i sir, možda paštetu. Uz dobro vino i dobro društvo to je sasvim dovoljno.

Mislim kako je najvažnije da domaćin napravi atmosferu i da potakne priču te da se tako stvori sadržaj.

Koje su odlike dobrog domaćina?

Mislim kako je najvažnije da domaćin napravi atmosferu i da potakne priču te da se tako stvori sadržaj. Ni hrana ni piće nisu presudni jer sve može biti totalni fijasko ako atmosfera nije postignuta.

Kako možemo mijenjati svijet ako su nam u fokusu lijepe stvari i mislite li da je to zapravo moguće?

Cijeli život to radim, nekako vjerujem u to. Odlučio sam da neću kritizirati, već jednostavno ljepotom pomaknuti fokus. Ljepota nije luksuz. Naravno da postoje različite vrste estetike i svaka od njih podjednako je vrijedna. Lijep vrt, ugodan prostor u kojem se živi – to su za mene pravi dosezi civilizacije.

Fotografije: Privatni arhiv Saše Šekoranje