Girlboss lifestyle zanima sve manje žena: Kako “hustle” kultura pada u drugi plan

Možda je 2025. godina u kojoj prestajemo vjerovati da vrijedimo onoliko koliko smo iscrpljene. Odrasla sam u okruženju u kojem je odmor bio sinonim za ljenčarenje. Pritom ne mislim na svoj dom, nego na kompletan mindset jednog naroda. Ako si kod kuće i ne kuhaš, ne čistiš ili ne radiš “nešto korisno”, odmah se stvara nelagoda. Tijelo miruje, ali glava vrti popis stvari koje bi mogla raditi. Tijekom razdoblja kad sam bila bez posla, svakodnevno sam tražila nove prilike, slala prijave, pisala molbe. I opet bih se navečer pitala: jesam li danas uopće nešto napravila?

Kada sam pokrenula vlastiti obrt prije nešto manje od godinu dana, intenzitet se samo pojačao. Kao freelancerica, ako ne radim, ne zarađujem. Ako uzmem pauzu, što će biti s klijentima, prihodima, poslovanjem? Ipak, uz sve te realne brige o kojima je normalno razmišljati, pojavio se i jedan drukčiji unutarnji glas. Onaj koji mi suptilno govori: “Pogledaj što se događa u svijetu. Zar stvarno misliš da će se sve urušiti ako uzmeš tjedan dana odmora?”

Odgovor je, naravno, niječan. Ništa se neće urušiti, osim mog mentalnog i fizičkog zdravlja ako nastavim ovakvim tempom razmišljanja. Tijelo ne može zauvijek biti zdravo kad je u petoj brzini. Vrlo brzo cijelo naše biće šalje nam mini alarme u vidu umora, nesanice, anksioznosti, i nedefiniranih bolova. I sve zbog čega? Da bismo zaradili stotinjak eura više? Da bismo izgledali “zaposleno”?

Je li vrijeme da zaključimo “girlboss eru” kako bismo se spasili od sagorijevanja

#Girlboss era na površini je izgledala kao žensko osnaživanje. U nekom smislu i jest, ali kad dublje zagrebemo, ipak se više čini kako je to često samo novi oblik samonametnutog izrabljivanja. Hustle kultura prodala je ideju da je vrijednost žene u njezinoj produktivnosti, u broju projekata, u nula slobodnih vikenda i stalnom multitaskingu. Rad, pa još malo rada, i onda “samo još ovo, pa ću si dati predah”. Taj predah na kraju nikad ne dođe.

Zato mi je nevjerojatno drago da se pojavio novi trend: girl rest. Trenutačno je možda najdominantniji samo na TikToku, ali i to je početak. Iskreno, treba mi odmor. Volim svoj posao, ponosna sam na ono što radim, ali trebam i pauzu. Trebam dane kad gasim laptop bez grižnje savjesti i kad ne odgovaram na mailove. Jer kad se odmorim, bolje radim. Više kreiram. Fokusiranija sam, prisutnija, pametnija, kreativnija i sretnija. Cilj mi nije sagorjeti do 40. Cilj mi je znati poslušati sebe. Znati kad je vrijeme za gas, a kad za kočnicu.

pročitajte još

Intervju sa Zeldom Vrdoljak, osnivačicom ženske zajednice “The Soul Edit”

Godinama smo glorificirali izgaranje kao dokaz uspjeha. “No sleep, keep grinding” mantru gutali smo kao kavu. Neispavanost je postala statusni simbol, a duboki podočnjaci znak karijernog napretka. I ja sam vjerovala da ako ne radim 24/7, zaostajem. Da mi netko “uzima mjesto” dok ja gledam kulinarski show na Netflixu.

Istina je da čest rad bez mentalne pauze vodi samo u jedno: u burnout. A kad sam konačno počela postavljati granice, uzimati stvarne pauze, i naučila reći “ne” obvezama koje me iscrpljuju, stvari su došle na svoje mjesto. Energija, koncentracija, kvaliteta rada i odnosi. Jer ne možeš točiti iz prazne šalice, a hustle kultura to uporno ignorira.

Balans – da, potpuno odustajanje – možda ipak ne

Naravno da raditi treba, naravno da se treba truditi, ali ne do točke potpune iscrpljenosti. Ne tako da od sebe napraviš stroj za proizvodnju. Jer nisi stroj. Ne možeš 18 sati dnevno raditi, sedam dana tjedno, i očekivati da će ti tijelo i um to oprostiti.

Jedan od najvećih problema hustle kulture je to što naše samopouzdanje veže za količinu postignutog. Ako nisi ništa radio/la taj dan, onda nisi “vrijedan/na”. Ako nemaš pet novih projekata na horizontu, što ćeš uopće s karijerom? I tako se vrtimo ukrug.

Stručnjaci kažu da je boom poduzetništva u 90-ima i 2000-ima stvorio temelje za ovaj mentalitet. Ipak, danas bismo trebali znati više i bolje. Znamo da nam treba prostor za odmor, za razmišljanje, za nove ideje. Jer dok smo stalno zauzeti, nemamo dovoljno prostora za dalji rast, i stvarni napredak.

“Rad daje čovjeku dvije nagrade: onu poznatu, plaću; i onu manje poznatu: smisao i zajednicu”, kaže profesor Daniel Markovits s Yalea. “Ali kad radiš isključivo za novac, tretiraš sebe kao resurs, a ne kao osobu. To može dovesti do bogatstva, ali ne i do blagostanja.”

Zato sada sebi dajem barem jedan dan u tjednu za doslovno ništa. Bez pranja rublja, bez planiranja, bez obveza. Gledam serije, buljim u zid, lakiram nokte. Nekad ne radim apsolutno ništa i ponosna sam na to. Nekad mi treba subota za tišinu da bih nedjelju dočekala bistrije glave.

Predugo smo se klanjali mentalitetu koji žrtvuje zdravlje, odnose i zdrav razum na oltaru “uspjeha”. Divili se ljudima koji se hvale da spavaju tri sata i rade sto sati tjedno. Slavili to kao snagu. A zapravo je iz ove perspektive dosta tužno, i budimo realni, kontraproduktivno.

Srećom, stvari se mijenjaju. Kolektivno otvaramo oči i shvaćamo da hustle kultura nije ni inspirativna ni održiva. Ako nas je #girlboss kultura naučila kako se gura preko granica, možda nas #girlrest napokon nauči kako da se vratimo sebi. Možda možemo sve, ali ne moramo sve odjednom. Ako već moram birati hashtag, onda biram #girlrest.

Jer što vrijedi sav taj uspjeh ako si preumorna da ga živiš?