Intervju sa Zeldom Vrdoljak, osnivačicom ženske zajednice “The Soul Edit”

Zelda Vrdoljak stvara siguran prostor za žene gdje ranjivost postaje snaga, a zajedništvo novi izvor moći i inspiracije. The Soul Edit okuplja žene oko stvarnih razgovora, intimnih tema i iskrenog zajedništva.

Postoje susreti koji ne traže predstavljanje, prostori u kojima ne moraš biti ništa više od onoga što već jesi. Upravo takvo mjesto, negdje između tišine, ranjivosti i podrške, stvorila je Zelda Vrdoljak. Pročitajte priču o zajednici, o ljepoti ženske povezanosti i prostoru koji je autentičan, a ne samo lijep. Upoznajte Zeldu i njezin The Soul Edit.

1. The Soul Edit djeluje prilično drukčije od klasičnih događanja za žene. Što te navelo da ideš tim smjerom – onim koji stavlja fokus na intimnost, iskrenost i povezivanje?

Iskreno, osjetila sam duboku potrebu da stvorim neki novi “prostor”. Toliko žena koje poznajem žude za tim da ih se čuje, da ih se vidi, ali bez pritiska da budu “nešto više”. Htjela sam stvoriti kutak gdje dolaziš kako bi se vratila sebi. Tako je nekako nastao Soul Edit. Krenula sam na book club, koji mi je pokazao kako kroz knjigu jako puno i iskreno možeš izreći o sebi i koliko mi je taj book club postao sreća jer dolazim tamo. Htjela sam kroz različite teme koje nas zanimaju stvoriti neko lijepo mjesto za druženje, razmjenu iskustava i mali fine-tuning duše jer naučiš nešto novo, čuješ nešto što je promijenilo tvoje mišljenje. Barem malo.

2. Rekla si da je The Soul Edit prostor u kojem se ne moraš dokazivati. Zašto misliš da mnoge žene i dalje osjećaju pritisak da budu “nešto” čak i u sigurnim prostorima, čak i među ženama?

Pritisak da budemo “nešto” ne prestaje kad zakoračimo u ženski krug. Često ga nosimo duboko u sebi, kao obrazac i gotovo nesvjesno. Mislim kako nas društvo od malih nogu uči da budemo “dobre”, “uspješne”, “lijepe”, “zanimljive”, uvijek takvo nešto. Taj narativ toliko se duboko ugnijezdi da i kad dođemo u prostor gdje možemo odložiti sve te uloge, još uvijek nesvjesno tražimo potvrdu. To je ono što pokušavamo kroz razna predavanja i druženja otpustiti u The Soul Editu. Ne moraš biti nikakva verzija sebe, samo ti, ovdje i sada. I to je dovoljno. Jednom mjesečno, vrijeme i mjesto za tebe. Ali imala sam veliku sreću jer sam se susrela s velikim brojem žena koje su upravo ovako i razmišljale i okupile se. Ono što je najveća vrijednost možda je da se stvorila sigurnost unutar The Soul Edita. I presretna sam zbog toga. Mislim da svatko ima nešto zanimljivo za reći i da svašta jedni od drugih možemo naučiti.

3. Zajedništvo je predivna riječ, ali i pomalo neuhvatljiva. Što ona znači za tebe i kako se to zajedništvo živi unutar The Soul Edita?

Za mene, zajedništvo nije nešto što se dogodi samo zato što su žene zajedno u istoj prostoriji. Zajedništvo je odluka da budemo tu jedne za druge, ali i odluka o prihvaćanju različitosti. Jer iz tih različitosti najviše učimo, i o sebi i jedni o drugima. Nije to samo razmjena riječi, to je neka energija koja se stvara. Kad netko na Soul Editu iskreno progovori, to otvori vrata i drugima, pa čak i onda kad to ne želiš reći na glas. Podsjeti te na tvoje probleme, težnje, želje ili što već, da ti inspiraciju, drugi pogled na stvari, a takvo zajedništvo uistinu je lijepo doživjeti.

4. Jesi li i sama u nekom trenutku osjetila da ti nedostaje istinska ženska zajednica i je li The Soul Edit bio odgovor na tu tvoju unutarnju potrebu?

Apsolutno. The Soul Edit nastao je iz vrlo osobne želje. Volim svoje ljude oko sebe, ali volim upoznati nove ljude te volim spoznati i učiti nove stvari. U jednom periodu života, shvatila sam koliko genijalnih žena ima oko mene i kako bi bilo super da se neke i međusobno upoznaju. Koliko lijepih stvari iz takvih novih poznanstava ili prijateljstva može izaći. Volim tu žensku energiju i ranjivost, volim koliko možemo biti slojevite i volim koliko možemo “rasti” kroz život. Lijepo mi je to i osjetila sam potrebu nekako to “spojiti”. Ispostavilo se da nas puno osjeća to isto.

5. Stvorila si nešto duboko osobno, ali se ubrzo pokazalo da je to potrebno i drugima. Kad si prvi put osjetila da The Soul Edit više nije samo tvoj nego je zajednička stvar?

Bilo je to na jednom od prvih susreta gdje je jedna cura podijelila nešto vrlo osobno, a cijela prostorija šutjela je i slušala s tolikom pažnjom, suosjećanjem i poštovanjem. Nije bilo savjeta, komentara, ni “popravljanja”. Samo smo tamo i tada bile prisutne. Tada sam znala da ovo više nije nekako samo moje. Ovo je postalo prostor gdje žene stvaraju nešto između sebe, mimo mene, iz vlastite potrebe i energije. Ja nisam psiholog ili psihijatar, nisam life coach. Sebe smatram samo na neki način “čuvarom” ili “provajderom” tog prostora. Lijepo je vidjeti da najljepše stvari nastaju kad ih pustiš da prerastu tvoje početne namjere.

6. Danas se osnaživanje često prodaje kroz vanjski sjaj. Tvoj pristup djeluje tiši, ali iskreniji. Fokusiran je na svakodnevnu hrabrost, autentičnost i ranjivost. Je li to bila svjesna odluka?

Hvala da si primijetila. Da bila je, i to vrlo svjesna. Osnaživanje koje se temelji na izgledu, uspjehu i “pozitivnim vibracijama” često ostavlja malo prostora za stvarni život, onaj u kojem nisi uvijek jaka, nasmijana ili dotjerana. Htjela sam ponuditi neku alternativu tom narativu: prostor ili platformu u kojem osnaživanje znači da se usudiš reći i “ne” i “ne znam”, “umorna sam” ili “trebam pomoć”. Za mene, ranjivost nije slabost, nego upravo suprotno.

7. Postoji nešto drevno i instinktivno u ženskim okupljanjima. Jesmo li možda zaboravile kako biti zajedno?

Možda nismo zaboravile kako biti zajedno, nego smo samo jako dugo bile odvojene od tog načina bivanja. Moderna kultura naučila nas je da budemo samodostatne, da se borimo, da same “nosimo sve”. Ali u ženskim okupljanjima postoji nešto što nije moguće reproducirati solo; prisutnost, zrcaljenje, podrška. Taj osjećaj da nismo same, da se još netko tako isto ili slično osjeća, to je iscjeljujuće.

8. Danas su lijepi prostori svuda oko nas, ali estetika lako može postati površna. Kako uspijevaš zadržati autentičnost, odnosno da The Soul Edit ostane mjesto stvarnog povezivanja, a ne samo lijep kadar?

Estetika je važna jer stvara ugođaj, ali sadržaj je ono što ga ispunjava. Važna mi je jer vjerujem da prostor u kojem boravimo utječe na to kako se osjećamo. A jako mi je bitno da se svi osjećaju ugodno i sigurno. Na Soul Editu sve ima neku svoju namjenu, od glazbe, mirisa, sve se nekako trudimo povezati s temom. Lijepo nam pomaže da se opustimo. I ako već uzimaš taj termin jednom mjesečno za sebe, želiš da ti bude i lijepo.

9. Možeš li se prisjetiti nekog trenutka, razgovora, geste ili pogleda koji ti je potvrdio da si napravila nešto što ima smisla?

Ima ih dosta, ali par njih posebno mi je drago. Nakon prvog, gdje nisam znala što očekivati, bilo je suza. To mi je bio dokaz da je smjer dobar. Cure su se povezale na dubljoj razini. Ali, primjerice, nakon predavanja financijske pismenosti, nazvalo me nekoliko cura koje su rekle da im je to promijenilo život i da su odlučile na drukčiji način se baviti svojim financijama. Volim što su se cure povezale, što su neke počele raditi zajedno. A to i jest nekako bio cilj. Povezivanje, stvaranje zajednice. Lakše nam je tako živjeti. Mislim da trebamo biti nježni jedni prema drugima jer život je težak ovako i onako.

10. Kad bi The Soul Edit mogao šapnuti poruku svakoj ženi, bilo da ulazi u siguran prostor tvog događaja, ili samo scrolla Instagramom, što bi joj rekao?

Super pitanje!

“Nisi sama. I nikad nisi bila. Ima nas još koje kroz to prolazimo”. Jer u svijetu koji nas često tjera da budemo brze, snažne i neovisne, želim da Soul Edit bude platforma koja je nježan podsjetnik na to da je dozvoljeno stati i biti podržana. Da smiješ udahnuti.

The Soul Edit nije samo prostor nego i opipljivi dokaz da zajedništvo žena može biti izvor snage, hrabrosti i iscjeljenja. Zelda Vrdoljak stvorila je sigurno mjesto gdje ranjivost nije slabost, nego temelj istinskog povezivanja. Ovdje žene ne dolaze da bi se dokazivale, nego da bi bile viđene i saslušane, da dijele svoje priče i kroz njih pronalaze zajednički glas. Kad se povežemo iz srca, stvaramo zajednicu koja nadilazi banalnost svakodnevice, a svaka od nas izlazi jača. Upravo u takvoj podršci i prihvaćanju rađa se snaga koja liječi, i vrlo često, mijenja živote.

FOTO: FOTO: Mateja Vrčković i Marija Gašparović